DOKAZI DA JE ALIJA IZETBEGOVIĆ ZADRŽAVAO EMBARGO ARMIJI REPUBLIKE BiH i DA JE NAROD GINUO NENAORUŽAN

Slijede dokazi o tome da je samo Alija Izetbegović držao “Arms embargo” Armiji Republike Bosne i Hercegovine, usprkos pokušajima Sjedinjenih Američkih Država da se umiješaju u rat mnogo prije Dejtona, kada se mogla spasiti cjelovita Republika BiH. Svaku citiranu činjenicu možete naći sa odgovarajućim pretrazivanjima, na koja vas upucujemo u tekstu.

Na web stranici Američkog Kongresa

ako kliknete na 103, ili na 104, i u “search” stavite ” Bosnia ” izlistaće vam se sve aktivnosti 103. tj. 104. saziva Kongresa Sjedinjenih Država o Republici Bosni i Hercegovini.

Slijede izvodi sa osnovnim informacijama o rezolucijama oba doma Kongresa (House of the Representatives i Senata) o američkom skidanju embarga Armiji Republike BiH, i između njih kratki prevodi osnovnih činjenica. (Imajmo na umu da Amerikanci kada pišu datume uvijek stavljaju prvo mjesec, pa dan pa godinu. Dakle, 1/4/1995 znači 4. januar 1995., što sam ja na mnogim mjestima u ovom članku i preveo.)

Iz slijedećeg izvoda ćete vidjeti da je 5/12/1994 (12. maja 1994.) izglasana u Senatu Bob Doleova Rezolucija sa 50:49 po kojoj “Sjedinjene Države Amerike ukidaju embargo na oružje Vladi Bosne i Hercegovine”.

“54. S.AMDT.1695 to S.2042 To provide for the termination of the United States arms embargo of the Government of Bosnia and Herzegovina.

Sponsor: Sen Dole, Robert J. [KS] (introduced 5/10/1994) (predstavljena 10. maja 1994.) Cosponsors: 33 Latest Major Action: 5/12/1994 Senate amendment agreed to. Status: Amendment SP 1695 agreed to in Senate by Yea-Nay Vote. 50-49. Record Vote No: 111.”

Iz slijedećeg izvoda vidite da je ubrzo zatim rezolucija o naoružavanju Bosne i Hercegovine od strane Sjedinjenih Država prošla u drugom domu Kongresa (House) 6/9/1994 (tj. 9. juna 1994.) i da je tada odobreno 200 miliona US Dolara koje predsjednik može odmah dati za naoružanje Armije RBiH “kada to Bosanska vlada zatraži”.

“26. H.AMDT.611 to H.R.4301 Amendment requires the President to unilaterally lift the arms embargo on Bosnia and gives the President the discretion to provide up to $200 million in defense articles and services to the Bosnian government upon its request for such aid.

Sponsor: Rep McCloskey, Frank [IN-8] (introduced 6/9/1994) (9. juna 1994.) Cosponsors: (none) Latest Major Action: 6/9/1994 House amendment agreed to. Status: On agreeing to the McCloskey amendment (A025) Agreed to by recorded vote: 244 – 178 (Roll no. 222).”

Procedura ponovo dovodi rezoluciju o naoružavanju BiH u Senat i 11. augusta 1994. Ponovno Senat glasa, sada sa većinom od 56:44. Evo osnovne informacije o tome:

“64. S.AMDT.2524 to H.R.4650 To express the sense of Congress concerning the international efforts to end the conflict in Bosnia and Hercegovina and to establish a process to end the arms embargo on the Government of Bosnia and Hercegovina.

Sponsor: Sen Nunn, Sam [GA] (introduced 8/10/1994) Cosponsors: 4 Latest Major Action: 8/11/1994 Senate amendment agreed to. Status: Amendment SP 2524 agreed to in Senate by Yea-Nay Vote. 56-44. Record Vote No: 279.”

Tada je zaista bilo vruće da će se Amerika umiješati na strani RBiH, jer ne bi Amerika prekršila UN embargo tek tako. Amerika je tada istinski željela pomoći građanima Republike Bosne i Hercegovine i sačuvati jedinstvenu RBiH.

Jedini čovjek koji je tada mogao zaustaviti da Amerika naoruža Armiju Republike BiH bio je bosanski predsjednik, ako bi odbio da primi poklon. I upravo se to događa. Izetbegović dolazi u Ameriku 27. septembra 1994. u UN i traži da se odgodi skidanje embarga za šest mjeseci, a umjesto toga da ostanu UN u BiH.

Sam Izetbegović je priznao u bh. štampi da je odustao od naoružavanja Armije RBiH. Tada su u BiH objavljene Izetbegovićeve izjave u “Večernjim” i “Danima” u kojima to priznaje, ali to naravno predstavlja kao mudrost, a ne izdaju.

Objavljene su i reakcije na engleskom jeziku, New York Times, razni evropski mediji, iz kojih se jasno vidi da je Alija na iznenađenje svih odustao od naoružavanja Armije RBiH, i da je umjesto toga tražio da ostanu Englezi i Francuzi u BiH itd.

Pretrazivanjme na Google se lako moze naci članak iz New York Times-a od 28. septembra 1994., koji govori o Izetbegovićevom “odgađanju” naoružavanja Armije RBiH od strane Amerike.

Budući da su se zločini i agresija nastavljali, Amerikanci ne odustaju od naoružavanja Armije RBiH i ponovo je postalo “vruče” da bi se mogao skinuti embargo kada je u Senatu izglasana Bob Doleova rezolucija 4. januara 1995. sa dvotrećinskom većinom, tako da je Clinton mogao još samo jednom NAKRATKO staviti veto i zaustaviti naoružavanje Armije RBiH. Clinton je obrazložio taj VETO činjenicom da “i Bosanci žele podjelu BiH”. Evo osnovnih podataka o toj Rezoluciji.

“S.21

Title: A bill to terminate the United States arms embargo applicable to the Government of Bosnia and Herzegovina.

Sponsor: Sen Dole, Robert J. [KS] (introduced 1/4/1995) (4. januar 1995. – op. ed.) Cosponsors: 18 Related Bills: H.RES.204, H.R.1172 Latest Major Action: 8/11/1995 Vetoed by President.”

Kompletan tekst ove Rezolucije se nalazi na web stranici Kongresa USA, lako ga je naci pretrazivanjem sa gornjim podacima.

Ponovo, jedini čovjek na svijetu koji je tada mogao zaustaviti Ameriku da naoruža Armiju Republike BiH bio je Alija Izetbegović. I on tada dolazi u Ujedinjene Nacije i na Generalnoj skupštini UN 24. oktobra 1995. zabija nož u leđa našim prijateljima u Američkom Kongresu koji su poslije duge političke borbe bili isposlovali da Amerika naoruža Armiju RBiH i da to ni Clinton više nije mogao zadržavati. Naime, Alija se obraća svojim govorom Generalnoj Skupštini Ujedinjenih Nacija i uz puno žalopojki i kuknjave nad sudbinom Bosne, čime skriva izdaju, on između ostalog u suštini kaže da on želi pregovore, a ne oružje. On kaže da je nama nametnut ovaj rat i da sada poobjeđujemo, ali da nama nije cilj da budemo pobjednici u ratu, nego da mi želimo biti pobjednici u miru. Zatim kaže da “nama ne treba uspostava ravnoteže na višem nivou, naoružavanjem Armije BiH, nego na nižem nivou, razoružavanjem Srba”.

Kompletan tekst Alijinog govora nalazi se na web stranici UN, oznacen sa:

“Statement by

H. E. President Alija Izetbegovic
The Republic of Bosnia and Herzegovina

Special Commemorative Meeting of the General Assembly on the occasion of the Fiftieth Anniversary of the United Nations

October 24, 1995

New York”

pa se moze se naci pretrazivanjem na internetu.

Svako ko živi u Americi zna kakva je komplikovana procedura da se izglasa neka rezolucija u Kongresu, a Alija se ponaša kao da naši prijatelji u Americi imaju u džepu ono što on traži, pa mu mogu dati istog momenta kada on zatraži. Ljudi kao senatori i kongresmeni Bob Dole, McCloskey, Lugar, Lieberman, Biden… su se potrudili i odradili mukotrpan posao i taman kada su bili u situaciji da nas naoružaju, Alija je samo odbio poklon i rekao neću to, hoću nešto drugo (razoružavanje Srba). Time je svim prijateljima Republike Bosne i Hercegovine u Američkom Kongresu postalo jasno da “i Bosanci hoće podjelu države”, kako su im Clinton i Christofer već dugo vremena objašnjavali, te su i naši prijatelji u Kongresu SAD digli ruke od cjelovite BiH i pustili Aliji da se dogovori i potpiše Dejton.

Naime, bez obzira koliko je Amerika moćna, ona ne može spasiti Bosnu ako ni Bošnjaci neće cjelovitu Bosnu. To je Alija jednom objasnio riječima: “Niko ne može sprijeciti samoubicu da se ubije.”

Jedini gori zločinci od četnika su njihovi jataci u Sarajevu. Nažalost, JOŠ JEDINO ONI USPJEVAJU IZBJEĆI PRAVDU; VJEROVATNO ZATO ŠTO JE NJIHOV UČINAK NAJDRAGOCJENIJI U ČETNIČKOM PROJEKTU.

(127)



This post has been seen 2945 times.

DOKAZI DA JE ALIJA IZETBEGOVIĆ ZADRŽAVAO EMBARGO ARMIJI REPUBLIKE BiH i DA JE NAROD GINUO NENAORUŽAN

| Slider, Vijesti |
About The Author
-