DONOSIMO ‘ŽIVU’ ISTINU: Sve što niste znali o Ćeli Bajramoviću

Ismet Bajramović Ćelo ime je koji zna svaki Sarajlija. Momka sa sarajevskog asfalta neki su voljeli a neki prezirali, ali su ga svi morali poštovati..

 

Mnogo je kontraverzi o njegovom životu koje nikada nisu razjašnjene do kraja. Sarajevska raja i danas prepričava ulične legende vezane za Ćelu, susrete, njegovo ponašanje… O životu jednog od posljednjih mangupa ¨starog kova¨ GETO je razgovarao sa njegovim sestrićem Elvirom. Elvir i Ismet imali su poseban odnos i naš sagovornik jedan je od rijetkih ljudi kojima je rahmetli Ćelo vjerovao u potpunosti.

 

Sjećaš li se svog posljednjeg razgovora sa Ćelom ?

Posljednji moj razgovor sa njim je bio par dana prije smrti. Nazvao me je i žalio sa da mu neko krade novac. I rekao mi je “oni misle ja budala nemam pojma”. Nakon toga me je pitao ko još zna šifru od sefa sem njega i mene. Odgovorio sam mu niko.

Ali postojao je ključ kojim se sef otvarao kada bi nestalo baterija . To su baterije koje su otvarale i zatvarale sef na šifru. Rekao sam mu gdje sam taj ključ ostavio i onda mi je rekao “e sada mi je sva jasno”!

 

Koliko je ljudi sa njim ostalo do kraja? U vrijeme kada je, reći ću pod navodnicima, bio na vrhuncu moći, svi su mu bili prijatelji, ko je ostao?

Nikada on nije znao ko su mu bili pravi,a ko lažni prijatelji. Tako da odgovor je isti i za kraj ali i za početak. Jedine iskrene prijatelje je imao prije rata,na samom početku rata i u ratu. U njegovom daljnjem zivotu je bilo par ljudi koje je smatrao i zvao ih prijateljima.

 

Siguran sam da si sto puta premotao film, sva dešavanja, riječi, ljude, analizirao… Je li moglo biti drugačije?

Da, moglo je biti 100% drugačije, ali sam ga razumio i na putu kojem je išao. Od svih zatvaranja i ležanja u zatvoru, samo je jednom bio kriv i to kako on kaze djelimično. To je čovjek koji se nikada nebi krio iza nečijih ledja. Sve je moglo biti drugačije. Napravio je mnogo,mnogo grešaka al na žalost i ja sam napravio par, misleći da su ispravne, jer njegovo povjrenje prema meni je bilo 100% baš kao i moje prema njemu. Nikada u životu nisam htio koristiti ga kao moć i oružje koje imam u rukama, uvijek sam ga gledao kao nekoga ko je iznad mene i koga trebam poštovati i slušati. Dajdža mi je bio sve vrijeme, ali mi je dosta stvari povjeravao.

Nekada bi ga prekinuo i rekao da ne želim znati dalje, al uvijek bi mi ispričao šta je htio. Imali smo dosta trenutaka kada smo ja i on sami ležali gledali film i razgovarali. Jedine moje nazovimo “svađe ” sa njim su bile jer se nekada nije slagao sa mojim privatnim životom. Nije mu se svidjalo sa kim sam u tom momentu. Volio je jednu moju bivšu djevojku i nju je do kraja života zvao snaho. Sve ostale je bukvalno mrzio.

 

Zbog čega si otišao iz Sarajeva?

Sarajevo sam napustio radi četiri stvari!

Prva je bila njegova lična molba ,čak me je i sestrićima zakleo da odem od njega, jer sve oko njega tone i nema povratka.

Drugi razlog je bio taj što sam mu ja davao mješavine lijekova u braonilu dok mi doktor nije rekao da svaki put kada ubrizgavam injekciju, njegovo srce moze stati. Sve bih mogao podnijeti ali od moje ruke da umre to nikada ne bih sebi oprostio.

Treća stvar je bila da sam se htio odmaći od njega neko vrijeme da ga pokušam ucijeniti da probamo raditi na problemima. Nije mi bilo lako kada me je zakleo u sestriće jer je znao koliko ih volim. Namjerno je to uradio, ali volio sam i njega. Prva situacija se desila oko 2005 ili 2006 godine. Sve je bilo identicno kao 2007. i 2008.

Uzimao je velike doze morfina protiv bolova ali smo tada uspjeli da se skine sa toga. Sjećam se da je bio zaključan u kući 20 dana. Donosio sam mu hranu i ostale potrepštine. To je bio jedan divlji lav u kavezu kojem sam samo ja ulazio. Nije me bilo strah jer sam samo mislio na cilj i da dodjemo do njega. Tako je na kraju i bilo.

Četvrtu stvar smo znali samo on i ja!

 

Kad dođeš u grad, mnogo je sjećanja i emocija. Šta te veže za Sarajevo a šta ti smeta, odnosno šta se mijenja?

U Sarajevu mi smeta skoro sve. Većina ljudi koji su bili nekada dio naših dešavanja je okrenula svoje ponasšanje. Za većinu tih ljudi niko nije znao dok se nisu pojavali pored Ćele i bili sa njim odredjeno vrijeme. On je imao uticaj na sve ljude i situacije u gradu.

On je smirivao ili dizao ruke od pojedinih stvari. Uvijek bi bilo na kraju kako on kaze.

Njega su gledali sa poštovanjem i divili mu se,a danas kada nema toga kome su se divili, djeca se bore da postanu on. Nisu svjesni da to nije moguce jer ono sto je on bio, to je od majke takvo rodjeno. Sve dok se ti nazovimo “mafijaši i kriminalci” umišljaju da mogu biti on, ovaj grad će biti nesiguran.Sto je najgore i mladje generacije ga gledaju kao idola, jer su kroz priče i neke video snimke vidjeli kako je izgledao. I te generacije tek trebaju da izadju na ulice. Po mom mišljenju to će biti najopasniji momci u Sarajevu poslije njegove smrti!

 

Misliš li se da se u gradu znalo ko je ko i na kojem mjestu, dok je Ismet bio živ?

Znalo se i to se poštovalo. Kada bi se pojedini posvadjali prvo bi se on obavjestavao da se vidi dali drži nečiju stranu i šta je njegov savjet. Zvale bi obije strane. U slučaju da je bio sa djevojkom ili spavao, ja sam procjenjivao ozbiljnost situacije i ako je stvarno ozbiljno budio sam ga ili prekidao.
Nikada sebe nije zvao niti gledao kako nekoga velikog ili glavnog, ali sebi nikada nije dozvolio da se neko ravna sa njim. Bilo je onih koji su pokušali…….

 

Mnogo si vremena provodio sa Ismetom, kako su ga ljudi doživljavali kada bi se pojavio u kafićima , na ulici, u saobraćaju…?

Na to pitanje bih mogao pisati satima. Toliko toga s zbivalo. Bilo je incidenata koji su se desili radi gluposti,bilo je i onih sto su spriječeni. Njegova pojava je u većini slučajeva ledila krv u venama ljudima pored kojih prolazi, ali kada bi neko stajao blizu njega neko vrijeme ili porazgovarao, shvatio bi da je to jedan čovjek kao i svi mi. Uvijek kada je ulazio u poznate klubove ja bih prvi ušao da vidim situaciju i već tada bi se ljudi počeli razmicati da on prodje, znali su da dolazi kratko iza mene.

U saobraćaju je bilo svega, nekada bi ljudi prešli granicu lijepog ponašanja i njega natjerali da napusti vozilo i krene prema nekome. Dosta sam puta slagao da mi je to drug iz škole ili neke glupe laži samo da bi ga zaustavio i pored toga što je bio upravu 100%!

Je li istinita ona legendarna sarajevska priča o momku koji je Ćelu zamjenio sa tipom bez kose?
Iskreno ću ti reci da sam ga htio to pitati 100 puta i uvijek bih zaboravio. Po mom mišljenju to je samo izmišljena priča, al nisam siguran 100%.
Kroz njegov je život prošlo mnogo žena, znaš li koja je bila njegova najveća ljubav?

Riječ mnogo žena je zaista mala za opisati to. U njegovom su životu postojale žene koje su imale posebno mjesto. Jedine žene sa kojim je bio i sa čijim je imenom spojio riječi volio sam ih, bile su Laura i Iris. Ako bih vagao izmedju njih dvije na vrhu bi ipak bila Laura. Nikada ni za koga drugog mi nije rekao da voli. Mozda je volio ali nije govorio.

 

Ćelo i država, imao je uske konekcije sa političkim vrhom u zemlji , koliko ga je to koštalo?

Od države nije htio bukvalno ništa. U to poslijeratno vrijeme su se organizatorima otpora davali stanovi,radnje ,certifikati i tome slično. Njemu su nudili generalsku penziju ali on nikada od države nije uzeo niti dobio 1 marku. Svoje poreze je redovno izmirivao. Sa mnogima je bio blizak! Sa nekima iz današnje vlasti,a takodje i prošle. Viđanja su se dešavala jako rijetko i to na skrivenim mjestima. uvijek bi njima nešto trebalo od njega,nikada obrnuto! Kada je zatvoren 2000. godine, nakon 2 godine je poslao zvanična pisma nekim od tih ljudi. Tražio je pravdu, ali odgovor nikada nije dobio. Od samog početka je znao ko mu štima ubistvo ! Na kraju, hvala Bogu, donešena je presuda, tačno onako kako se desilo taj dan. Uglavnom ova država i narod su mu mnogo ostali dužni,a on nije ostao dužan niti narodu niti državi!

 

Sigurno si se u njegovom društvu našao u dosta opasnih situacija?

Bilo je jako opasnih situacija koje bi se završile na razne načine. Detalje ne bih spominjao ovdje. On lično nije imao neprijatelje,barem ne da se zna za njih. Bilo je ljudi iz državnog i policijskog vrha za koje je znao da ga pokušavaju skloniti, ali je uvijek bio oprezan. Znali smo da smo pod opservacijom 24 sata. Jednom mi je rekao,i da hoću da ispričam šta su radili u ratu, a neću, meni svakako niko nebi vjerovao.

 

Koje su stvari za koje misliš da ih nije trebao raditi, da je mogao bolje, pametnije?

Sve stvari i radnje koje je radio je radio jako pametno,mogu čak i reći da nije moglo bolje. Njegovo zdravlje i bolovi su promjenili tok dešavanja i istorije mnogih ljudi.

 

Ko su oni koji su mu na neki nači mogli pomoći a nisu?

Niko njemu nije mogao pomoći. Niko nije bio glasniji od njega. Primao je savjete i kritike uzeg dijela familije ,ali nikada uputstva ili nazovimo naredjenja. To je mogao samo dedo Azem rahmetli Ismetov otac.

Mnoge tajne Ismet je ponio sa sobom, mnogi su sigurno odahnuli kada su čuli vijest o njegovoj smrti. Ali ostala je legenda. Većina Sarajlija i danas kaže da je Ćelo bio i ostao najveći sarajevski mangup u poslijeratnim godinama.

 

(4036)



This post has been seen 20002 times.

DONOSIMO ‘ŽIVU’ ISTINU: Sve što niste znali o Ćeli Bajramoviću

About The Author
-