FIĆO, SELMO I KOS-ovo PROLJEĆE: Zašto su se baš dva pripadnika KOS-a odlučila napisati knjigu o Aliji Izetbegoviću?

U povodu 1. marta, Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine, u sarajevskoj Vijećnici promovisana je knjiga “Mislilac i državnik Alija Izetbegović” autora Fikreta Muslimovića i Selme Cikotića.

 

-Posebno je bitno što su argumentirano i analitički tretirani najbitniji sadržaji državničkog utjecaja Alije Izetbegovića, posebno u oblasti odbrane i vanjske politike. Smatramo da će to biti naš doprinos boljem razumijevanju ukupnih okolnosti u kojima je državnički djelovao Izetbegović – objasnio je Muslimović.

Kao jedan od motiva za pisanje knjige, autori navode i postojanje određenog broja spekulacija u vezi s tim šta je govorio i kako je djelovao Izetbegović.

-Knjiga ja napisana sa namjerom da se predoče činjenice o Izetbegovićevom razmišljanju i postupanju u nekim važnim temama koje se odnose na BiH, na njene narode i građane, na neka krucijalna pitanja slobode i demokratije, te na međunarodni položaj i prirodu uređenja naše zemlje. Karakter Izetbegovićevog djelovanja u značajnoj mjeri opredjeljuje i karakter borbe za nezavisnost, odbranu i promociju BiH – rekao je Cikotić.

„No ne bih o knjizi, ni o Izetbegoviću starijem, čak niti o promotorima“, napisala je Višnja Starešina u kolumni za Slobodnu Dalmaciju.

„Moju pozornost privukli su pisci Fikret Muslimović- Fićo i Selmo Cikotić. Pitam se zapravo o motivima dvojice bivših oficira JNA, čak štoviše pripadnika njezine obavještajne elite da baš u ovom trenutku napišu, ili preciznije da se potpišu pod kompilaciju tekstova, izjava i intervjua Izetbegovića starijeg. Koja ih je to pragma ili možda nužda odvela u pisce?

Ne bi se moglo reći da su ovi pisci prije referenduma o nezavisnosti BiH dijelili iste vrijednosti s Alijom Izetbegovićem. Naprotiv. Fikret Muslimović Fićo, kao visoki oficir KOS-a, „sigurnosne“ službe JNA, bio je specijaliziran za opserviranje i prevenciju tzv. vjerskog radikalizma, što je uključivalo i tretiranje samog Izetbegovića. Poznavatelji njegova tadašnjeg djela pamte ga kao osobito brutalnog isljednika, koji je mnoge političke zatvorenike uspijevao prisiliti na suradnju i na taj način prije rata ostvarivao kontrolu KOS-a nad vjerskim zajednicama, osobito nad islamskom zajednicom kojom se posebno bavio.

Demokratskim promjenama jednako je nesklon bio i mladi Sandžaklija Selmo Cikotić, svježi diplomant zadarske akademije JNA s beogradskim specijalističkim tečajem engleskog jezika, armijski dečko koji obećava i koji je prema službenoj biografiji, u Zadru službovao kao oficir JNA – do maja 1992. godine.

Fikreta Muslimovića drže najzaslužnijim ili najodgovornijim za dolazak stranih islamskih boraca tzv. mudžahedina u (središnju) BiH i posljedičnu islamsku radikalizaciju. Selmo Cikotić se osobito istaknuo ratujući 1993. protiv HVO-a u srednjoj Bosni, osobito na području Bugojna i Uskoplja. Iz tog je razdoblja zabilježena njegova izjava: „Ustašama nikad nisam vjerovao, zato sam otvoreno pripremao svoje ljude za rat protiv njih u Bugojnu“.

Samo zahvaljujući političkoj zaštiti Izetbegovićeve SDA i međunarodnim (čitaj američkim) neprincipijelnim političkim igrama, Cikatiću (još) nije suđeno za likvidaciju hrvatske političke elite u Bugojnu.

Optužnice protiv Selme Cikotića još uvijek nema, ali je zato dan poslije promocije postao savjetnik člana Predsjedništva Bakira Izetbegovića. To se u ovom trenutku čini kao javna poruka političke zaštite. Ali opet, zašto knjiga?

Nakon napuštanja JNA, Selmo Cikotić je najprije vojno, a potom i politički napredovao baš kao po onom modelu infiltracije KOS-ovih agenata i suradnika, koji je u svome već legendarnom svjedočenju na suđenju Miloševiću u Haagu 2002. objasnio jedan od KOS-ovih prebjega na zapadnu stranu, major Mustafa Čandić. Ukratko: nakon raspada države cilj te vojne obavještajne mreže, koja je bila elitna i superiorna svim republičkim „udbama“, bio je postići samoodrživost, infiltrirajući svoje suradnike u politički, medijski, financijski i obavještajni vrh novih država.

Na to su se svjedočenje pozivali suci i tužitelji na mnogim suđenjima u Haagu, kada su htjeli pokazati današnji utjecaj suradnika bivših jugoslavenskih obavještajnih struktura u Hrvatskoj i drugim državama bivše Jugoslavije. Jedino se u Hrvatskoj taj model rijetko, gotovo nikako ne spominje, već se pitanje utjecaja bivših KOS-ovih struktura toliko banalizira u javnom prostoru kao da je riječ o nekoj staroj egzotičnoj družbi, a ne potencijalnoj sigurnosnoj ugrozi i djelatnosti stranih službi protiv države.

No u BiH se, uz pojačan angažman američkih službi, posljednjih mjeseci čini se, nešto novo događa.

A to se može povezati s osviještenom spoznajom da se kroz te stare samoodržive mreže potekle iz bivšeg KOS-a širi utjecaj Putinove Rusije, a kroz drugu granu iste mreže uvozi islamski radikalizam.

Zato bi logična meta sljedećih istraga mogli biti pisci s početka teksta – Muslimović i Cikotić kao put prema moćnom političkom pokrovitelju. Ne zbog bivšeg članstva dakako, nego zbog sumnjivih poslova, neki možda i zbog ratnih zločina na koje se dosad žmirilo. Pisci su knjigom, vjerujem, željeli poručiti i protivnicima i saveznicima da je svaka istraga protiv njih napad na Aliju Izetbegovića, na državu, na Islam.“

(The Bosnia Times)

(5)



This post has been seen 341 times.

FIĆO, SELMO I KOS-ovo PROLJEĆE: Zašto su se baš dva pripadnika KOS-a odlučila napisati knjigu o Aliji Izetbegoviću?

| Bosna i Hercegovina, Kolumne, Slider, Vijesti |
About The Author
-