Haos u Pančevu: Prvo su se svi brinuli kako će im ispasti selfie sa kokardom, a onda je Šešelj spomenuo rusko oružje…

“Sud je donio jedinu ispravnu presudu. Šešelj nije ni za što kriv. On se samo bavio literarnim radom”, izgovorio je sredovječni muškarac u staroj maskirnoj majici. Usput se i ispričao što govori nešto što možda ne želimo čuti…, prenosi Index.hr u reportaži sa skupa podrške Vojislavu Šešelju u Pančevu.

 

 

Piše: Vojislav Mazzocco, Index.hr

“TO su oduvijek srpske zemlje. Mi i dalje vjerujemo u ideju Velike Srbije. Hoćete kafu? Sok? Vode?”, rekla nam je plavuša zaleđenog osmijeha pred sjedištem Srpske Radikalne Stranke u Pančevu. Slavila je oslobađanje Vojislava Šešelja, napreskokce ga naziva vojvodom i doktorom – bez nekog posebnog reda i pravila.

 

“Kafa? Sok? Voda?” Ne bismo. Hvala. Nekako nam se činilo neprilično uživati u gostoljubivosti žene koja bi nam posjet uzvratila naoružana i objasnila nam da je došlo vrijeme da nas više nema jer se ona, eto, vratila. Ili prvi put došla. Svejedno.
Ostavili smo Radikale da se grle i ljube pred strankom, mašu plahtastim zastavama, zagrijavajući se za slavodobitni dolazak jednog od najzloćudnijih tumora devedesetih.

 

“Sud je donio jedinu ispravnu presudu. Šešelj nije ni za što kriv. On se samo bavio literarnim radom”, izgovorio je sredovječni muškarac u staroj maskirnoj majici. Usput se i ispričao što govori nešto što možda ne želimo čuti. Nama se, pak, učinilo da ga nismo dobro čuli jer je baš u tom trenutku s razglasa zatrubila srpska truba “iz toga sela Drenova”. Pozivala je četnike na Trg kralja Petra.

 

Šešelj se samo bavio literarnim radom”, ponovio je.

 

Slušali smo toga jutra suca Jean Claude Antonettija. Po njegovoj presudi čini se da je muškarac s maskirnim mrljama na prsima u pravu. Književni kritičar Antonetti zaključio je da je Šešeljevo djelovanje samo literatura, pisana i usmena predaja, bez ikakve važnosti. Literatu i motivacijskog govornika Šešelja nitko nije zarezivao devedesetih, sve je to pičkin dim, presudio je u svojoj kritici Antonetti. Kritičar Antonetti je vjerojatno čuo za još neke literate slične Šešelju, Kantana Habimanu ili njegovog gazdu Ferdinanda Nahimana. Njihov literarni rad imao je daleko veću vrijednost od Šešeljevog pa su vlasnika Slobodne radio televizije Tisuću brežuljaka osudili prvo na doživotni zatvor, a potom ublažili kritiku na 30 godina.

 

Njihovi motivacijski govori bili su dio zločinačkog pothvata u ruandskom genocidu. Šešelj je za njih nevažni amater, okrutno je zaključio kritičar Antonetti.

 

“Živjela Velika Srbija!”, pozdravljali su govornici petstotinjak ne pretjerano inspiriranih četnika koji su došli poslušati: “prvo obraćanje narodu nakon izricanja presude u Haagu”. Od Zemuna do Pančeva nema ni stupa ni zida koji nisu oblijepljeni Šešeljevim imenom ili likom.

 

Ipak, odaziv na vojvodino obraćanje narodu nije bilo ni preveliko ni previše entuzijastično. Stranačka omladina, koja se nije ni rodila kada je Šešelj motivirao na klanje, a kada je bio na vlasti još je pišala u gaće, mlako je mahala stranačkim i četničkim zastavama, zviždala na spomen ubijenogĐinđića i bivših vojvodinih kompanjona Vučića i Nikolića, više se brinući kako će im ispasti selfiji s kokardom ukrašenim šajkačama nego za održavanje atmosfere. Nije na Trgu kralja Petra bilo nekog koljačkog zanosa. Nigdje erosa za thanatos.

 

Nije ni čudo kad su govornici uglavnom mrmorili o zagađenom poljoprivrednom zemljištu, proizvodnji aviona u Utvi, i jeftinom plinu i nafti koje će braća Rusi darovati čim Radikali dođu na vlast. Samo što nisu. Osjetio je to i Šešelj koji je prethodne govornike slušao zavaljan u stolac na pozornici. I on je malo pričao o ekonomiji, a kada je vidio da publika baš i nije zainteresirana izvukao je asa. Oružje.

 

 

“Besplatno ćemo od Rusa dobiti najmodernije naoružanje. Dat ćemo im baze po Srbiji da dovedu rakete S500, svoje vojnike i oficire”,  pjenio se na pozornici oslanjajući se trbušinom na nisku govornicu. Oružje je ozarilo lica. Pa nisu došli slušati o planovima za smederevsku željezaru, nije ekonomski program Radikale u godinu dana podigao s 2 na 7 posto podrške.

 

“Treba na oružje da se obranimo od naših vjekovnih neprijatelja. Hrvati planiraju da noću prebace jednu brigadu preko Dunava i okupiraju 10 hiljada hektara srpske zemlje. Nakon toga će Amerikanci verbalno osuditi Hrvate i pokrenuti mirovne pregovore koji će trajati 100 godina”, fantazirao je Šešelj, pred sad već uspaljenijom publikom. Fantazirao je, ali ako nas je posljednjih trideset godina ičemu naučilo onda je to spoznaja da ne treba olako shvaćati redikule koji govore o oružju. Oružje, luđaci i teritorij nikada nisu dobra kombinacija, a Šešelj sve to miješa u jednu kašu. A publika je kusa razrogačenih očiju. Pojela bi je istom onom ‘rđavom kašikom koju joj je vojvoda nudio prije 25 godina.

 

Sedam posto podrške dvadesetak dana prije izbora odjednom se nije činilo tako malo. Sa sedam posto onih koji žele oružje da se obrane od izmišljene invazije se da složiti pristojna vojska. Sa sedam posto idiota u Srbiji se lako izazove sedam posto idiota u Hrvatskoj, a ako Šešelj nešto zna, onda je to motivirati idiote. Bez obzira što kaže kritičar Antonetti, navodi se na kraju članka.

(21)



This post has been seen 579 times.

Haos u Pančevu: Prvo su se svi brinuli kako će im ispasti selfie sa kokardom, a onda je Šešelj spomenuo rusko oružje…

| Foto/Video, Skandal, Slider |
About The Author
-