IBRAHIMOVIĆ KONAČNO PROGOVORIO O REPREZENTACIJI BiH: Zvali su me iz N/FSBiH i tražili od mene…

Juli 2004. godine. Švedski, portugalski, italijanski sportski novinari tražili su na sve strane svijeta Zlatana Ibrahimovića.

Koji je igrom i atraktivnim golom petom na Evropskom prvenstvu u Portugalu pogodio mrežu „Azzura” i poslao ih kući. Koji dan kasnije i Švedska će okončati EP.  Završnica prvenstva pala je u drugi plan. Svi su krenuli za Zlatanom. Tražili su ga  po Ibici, Majorci, u Riju, a on je osvanuo na naslovnici Sporta i na stranicama Avaza. Pronašli smo ga na Jadranu, piše Avazov sport.

Zlatan je na odmoru u Zadru. Poruka koju sam dobio od prijatelja Fude Krvavca ličila je na prvoaprilsku šalu u vrelim julskim danima.Već na večer s kolegom Emirom Delićem krenuo sam prema Jadranu. Kod “Fehre” nas je sačekao Nihad Perčo  i dao nam upute kako najbrže stići do Zadra. Auto navigacije još uvijek su bile misaone imenice.

Negdje pred zoru razmišljamo zašto bi Zlatan za odmor izabrao baš hrvatsku obalu. I prijatelj Anđelko Jurkić stavio se na raspolaganje sa svojim ljudskim i „stambenim” resursima, kako bi lakše locirali Zlatana. Stidljivo pitamo kolege, prijatelje, obične prolaznike, ali nam se uglavnom smiju..

– Zlatan ovdje u Zadru,  Novalji… Dajte molim vas. Neko se dobro našalio s vama-uglavnom su odgovori koje smo dobijali koga god smo upitali…

Smjestili smo se na Pagu odakle smo krenuli u potragu. Jedan hotel, pa drugi, treći i uvjek isti odgovor.

– Voljeli bi smo da je takav as kod nas. Nažalost nije- ljubazno nas ispraća recepcioner jednog od hotela koje smo posjetili.

Idemo dalje. Do Novalje. U zagrebačkim „SN” kolega Bernard Paleka je locirao neku kuću, koja bi mogla biti mjesto odmora Zlatana i njegove brojne pratnje. Ispred kuće zatičemo uličnog prodavca pića. Nezainteresiran, saznat ćemo dobro „dresiran” odbacuje svaku nadu.

– Nemate sreće. Ovo je kuća Zlatanove tetke. Bio je s familijom ovdje dva tri dana, ali jutros je otišao- hladno nam je sugerirao da ga potražimo u Švedskoj…

Zrče, „ljepotica” hrvatske obale, učinila nam se najružnijom destinacijom. Iza nas je desetak sati noćne vožnje od Lašve, preko  Bihaća, Senja i šok. Lijepa vijest da je Zlatan bio u Zrču, ali i neugodna  da je „maloprije” otišao nazad.

Umorni idemo do Zadra. Nekadašnji sudija, u to vrijeme glavni nogometni boss Reno Sinovčić poziva nas na ribu. Barem jedna lijepa vijest. Idemo u Zadar, u Renino ugostiteljsko carstvo. Čeka nas Raphael Sušić, nekadašnji as riječkog Orijenta. Riba ukusna, ali gorak ukus. Nismo našli Zlatana.

I onda Reno uzima mobitel. Tajac nekoliko sekundi i kreće priča.

– „Mali”, reci mi jel istina da je kod tebe na odmoru bio ovaj Ibrahimović? Šta, tu je još. E, dolaze ti moji prijatelji iz Bosne, pa im nađi stol do Zlatana! Tako je glasila Sinovčićeva „zapovijed” nekom od gradskih poglavara u Novalji.

Reno nije bio zainteresiran  da vidi Zlatana uživo. Možda i zato što bi se našao u sjeni Šveđanina bosanske krvi. A, Reno je najveći autoritet u Zadru, Novalji, Pagu, okolici…
Nije  nam bilo teško pronaći lokal u kojem je Zlatan sa svojom svitom. U bašti na nekoliko stolova kompletna odbrana hrvatske reprezentacije. Braća Šimić, Tomas, Butina, Cvitanović, Živković… Prepoznajemo i košarkaškog „kolosa”  Ivu Nakića. Negdje  predvečer dolazi Zlatan, sestra, brat, prijatelji… Zlatan se sa svima uljudno pozdravlja.

Pristaje na intervju za bh. novinare. Ranije je dogovorio s kolegama iz jednog tjednika.

– Pobjegnem „na kraj svijeta” i ovdje me nađete, – kaže kroz smješak Zlatan.

U Novalji je kod tetke. U običnoj dvospratnici na „četiri vode”, s velikim dvorištem. Tu nas je Zlatan naručio za intervju. Na stolu sir, neka salama, salate, masline, voće, piće… Kao pravi domaćin nudi nas, ali nije nam do jela… Želimo priču.

– Samo polako, imat ćete priču- smiruje nas Zlatan na solidnom bosanskom. I onda priča o Evropskom prvenstvu, u Švedskoj, o bh. reprezentaciji…  Nije gledao na sat, kojeg, doduše i nije imao na ruci. Samo desetak minuta pozirao je fotoreporteru. Pričao je o ljepotama Bihaća, o kojem  je saznao od frenda iz Holandije. Otkrio je kako ima želju doći u Sarajevo…

– Zvali su me iz Bh. saveza, ali možda reda radi. Tražili su da idem na neku turneju u Indiju, s igračima za koje nikad nisam čuo-otkrio nam je Zlatan. 

Kada smo završili s „rešetanjem”  pozvao nas je na piće. Prihvatili smo, naravno. Zovemo kolege  i „šefove” u redakciju Mladena Dakića i Adu Čamparu i najavljujemo ekskluzivnu priču. Kolege iz vodećih evropskih medija i dalje su po svjetskim turističkim destinacijama tražile Zlatana.

Zlatana sam sreo i kao Ajaksovu mladu zvijezdu. Bilo je to godinu prije evropskog prvenstva. S Ajaksom je došao dan prije na megdan s Milanom na San siru. Edvin Kurtagić, u tih nekoliko sati koje sam imao na raspolaganju, jedini je imao šengen vizu, auto i vozačku. I opet golf četvorka. Predrag Naletilić, veliko menadžersko ime, uputio nas je prema švicarskoj granici iza Coma na mondensko jezero. U jednom „zamku” bili su „ajaksovci”. Nikad mi veća zvijezda nije dala više autograma. Sve što sam imao bijelog papira u rokovniku Ibrahimović je potpisao. Jedan za Adisa Buljubašića, pa za Semira i Dinu Mujanovića, pa za Amira Arnautovića… I tako dok je bilo papira.

– Ako vas pitaju,  otkud ovjde, ne govorite da ste novinari. Recite da ste moji prijatelji- sugerirao nam je Ibrahimović. Niko nas nije pitao. Čak su se svi klanjali i smješkali kada su prolazili pored nas. Nakon utakmice Zlatan je iz torbe izvadio dres, svoju devetku na kojoj je stajalo „Zlatan”. Dres je završio kod Miralema Ibrahimovića u Stjepan Polju.

(499)



This post has been seen 1736 times.

IBRAHIMOVIĆ KONAČNO PROGOVORIO O REPREZENTACIJI BiH: Zvali su me iz N/FSBiH i tražili od mene…

| Slider, Sport, Vijesti |
About The Author
-