Irfan Nefić: Hvala Bogu, mi nemamo masovna ubistva, Sarajevo je siguran grad u usporedbi sa Evropom!

Za DEPO Portal glasnogovornik MUP-a KS Irfan Nefić govori o aspektima sigurnosti u glavnom gradu BiH i Kantonu Sarajevo. Koliko su građani uopšte sigurni na ulicama Sarajeva, kakav je angažman policijskih snaga u vezi gorućih pitanja kriminala, nasilja i prosjačenja te kako kotira Sarajevo u odnosu na druge gradove u regiji, pa i Evropi.

 

 

Iako je intervjuu sa glasnogovornikom MUP-a KS Irfanom Nefićem rađen povodom traženja adekvatnog odgovora od bezbjednosnih službi na aktuelna pitanja iz svakodnevnog života u državi, a konkretno na pitanja sigurnosti stanovnika Kantona Sarajevo, jutrošnji napad u Briselu dao mu je i nešto drugačiju konotaciju.

 

Zasigurno je malo onih koji bh. prijestolnicu danas smatraju sigurnim gradom, no sagovornik DEPO Portala tvrdi drugačije i poručuje: Mi bar nemamo masovna ubistva, Sarajevo je siguran grad u usporedbi sa Evropom!

 

Razgovarala: Maja RUČEVIĆ

Gospodine Nefiću, brutalna ubistva i oružani obračuni, razbojništva, pljačke u bankama, ugostiteljskim i trgovačkim objektima, fizički napadi i slična krivična djela priuštili su Sarajevu ‘imidž’ kriminalne i nesigurne sredine. Građani tvrde da imaju sve više razloga za strah… Šta im možete odgovoriti?

Općenito, sigurnost možemo gledati sa dva aspekta. To je činjenično stanje na terenu i osjećaj sigurnosti kod građana. Kod ovog prvog, na području KS, u 2015. imamo smanjenje broja krivičnih djela u odnosu na 2014., registrovano je 5500 krivičnih djela što je za 10,6 % manje nego u 2014. Također, imamo i smanjenje broja teških krivičnih djela protiv života i tijela. Gdje je povećanje? Ono je u segmentu saobraćajnih nezgoda koje su uglavnom uzrokovane neprilagođenom vožnjom, stanjem puteva i vremenskim uvjetima. Sve se uglavnom svodi na ljudski faktor jer čovjek koji zna da mu je neispravan sistem za upravljanje, kočenje, a koji se uključuje u saobraćaj – to je ipak ljudski faktor. Treba naglasiti da imamo veći broj povrijeđenih osoba, ali za 25 % je manje poginulih. Ovo je prva godina da imamo više poginulih vozača nego pješaka. U posljednjih pet godina najugroženiji su bili pješaci.

 

Teško da bi se građani Sarajeva složili s Vašim tvrdnjama… Ima tu puno više razloga za strah od stradanja u saobraćaju…

Ono što stvara osjećaj nesigurnosti kod građana su dva krivična djela. To su teške krađe motornih vozila koje su izražene u KS i razbojništvo. Ipak, imamo blago smanjenje tih razbojništava, ali mi u MUP-u KS na njih gledamo kao na veoma teška krivična djela. Ne zbog štete oštećenom, nego zbog načina izvršenja i posljedica koje ostavlja na žrtvu. Često razbojnici koriste silu, oštre predmete i oružje. To je nešto što utiče na raspoloženje i posljedice napadnutog. Rasvijetlimo oko 51% takvih djela. Od ukupnog broja rasvijetljenih, tj. identificiranih osoba kao izvršilaca, 83% su povratnici. Preko 50% su ovisnici o narkotičnim sredstvima.

 

Ja razumijem brigu građana. A imamo li mi masovna ubistva kao u zemljama u okolini? Hvala Bogu, nemamo. Sarajevo je u odnosu na druge gradove u regiji i Evropi siguran grad

 

Ipajk, često se u javnosti, među običnim građanima, mogu čuti komentari kako ima velik broj policajaca po gradu, ali se ne zna šta oni tačno rade i da nisu efikasni. Zašto je tako? Trebaju li se građani početi naoružavati kako bi sačuvali vlastitu sigurnost?!

Mi kada želimo dobro, ugledamo se na Zapad. I poredimo se s nekim. Uvijek je bolje drugdje nego kod nas. Ja odgovorno tvrdim da će krivičnih djela uvijek biti. Ali mi imamo trend smanjenja istih, već pet godina zaredom. To je taj osjećaj sigurnosti. Nijedna anketa u zadnjih mjesec dana o sigurnosti nije napravljena. Znate što? Jer nema nijednog težeg krivičnog djela koje je uznemirilo javnost.

 

Kako nema, evo neki dan u samom centru grada dogodila se pucnjava na Ferhadiji gdje je počinioc E.K. (1997.) optužen za pokušaj ubistva 18-godišnjaka Edhema Šljive. Banke se pljačkaju usred bijela dana, naoružani razbojnici upadaju u javne objekte…

Nije to tako jako uznemirilo javnost… Zna ko se popucao i zašto se popucao! Prvo, dijete neće uraditi nešto ako je roditelj prisutan. Ta osoba to neće učiniti negdje gdje ima policije. Mi imamo pozornu trasu na Ferhadiji, ali ovo se desilo mimo nje. Ne može policajac biti svugdje svaki čas.

 

Zna ko se popucao i zašto se popucao! Prvo, dijete neće uraditi nešto ako je roditelj prisutan. Ta osoba to neće učiniti negdje gdje ima policije

 

Da, ali ubistva i oružani obračuni dešavaju se skoro stalno, u svim dijelovima grada… Ne može policija tvrditi drugačije od činjenica?!

Što se tiče toga, i toga ima manje nego prošle godine. Ja razumijem brigu građana. A imamo li mi masovna ubistva kao u zemljama u okolini? Hvala Bogu, nemamo. Sarajevo je u odnosu na druge gradove u regiji i Evropi siguran grad. Jedno je ubijeno na sto hiljada, pogledajte malo u drugim većim gradovima…

 

Javnost generalno ima utisak da se uvijek djeluje poslije, a ne prije. Kao da nas svaki zločin ‘iznenadi’, a preventiva je, izgleda, postala misaona imenica. Kako to komentirate?

Teško je govoriti o rezultatima preventivnog rada jer to je nešto što se nije desilo. Najbolja preventiva je pravovremena i adekvatna reakcija policije i pravovremena i adekvatna sankcija za izvršioce. Broj rasvijetljenih krivičnih djela jeste preventiva, jer će i oni koji bi eventualno pomislili da izvrše tako nešto, odustati kada vide koliki je postotak takvih djela riješen.

 

Zaista mislite da oni odustaju od toga kada to ‘uzmu u obzir’? 

Evo, imamo trend smanjenja broja krivičnih djela. Pogledajte maloljetničko prestupništvo. U 2015. prijavljena su 72 maloljetnika što je 46,3 % manje nego u 2014. Najčešća krivična djela koja maloljetnici čine su teške krađe, razbojništva itd. Ima sedam prijavljenih djela protiv života i tijela učinjenih od strane maloljetnika (napad, tuča, tjelesne povrede i sl.). Aktuelni plan koji je donesen kao i aktivnosti MUP-a te drugih uključenih institucija donose rezultate.

 

irfan-nefic
KRIMINAL JE TAMO GDJE SE OBRĆE NAJVIŠE NOVCA

Inače kada se govori o kriminalitetu, moramo shvatiti da je položaj Sarajevskog kantona specifičan u odnosu na ostatak države. U glavnom gradu su sjedišta svih međunarodnih diplomatskih i konzularnih institucija, dosta međunarodnih organizacija, sjedišta sve četiri vjerske zajednice. Tu je najviše stanovništva i obrće se najviše novca. Krivičnih je djela ovdje najviše. Teške krađe i otuđenja motornih vozila su najizraženije tu. To je organizirani kriminal i nije prevashodno u našoj nadležnosti, tu je potreban i FUP i SIPA. Ali se to dešava našim građanima i naš je problem. Sama organizacija bezbjednosnog sistema je iscjepkana; bilo bi bolje da je više objedinjena, da imamo sistem subordinacije i koordinacije kao što je u normalnim državama.

 

Koji su prvi koraci ka boljem uređenju tog sigurnosnog sistema?
Zakone donosi Parlamentarna skupština i mi uvijek prilažemo svoje mišljenje. Na njima je uvažiti ili ne, a mi provodimo zakone.

 

 

Šta je s vršnjačkim nasiljem? Iako BiH ima usvojenu Strategiju za borbu protiv nasilja nad djecom u BiH u kojoj se pominju vrlo važni mehanizmi prevencije, strategije, konkretnih smjernica koje državne institucije treba da provode u vezi vršnjačkog nasilja – ona je poput ‘mrtvog slova na papiru’, a u BiH se iz dana u dan dešavaju razni slučajevi nasilja…

Naši policijski službenici su održali u okviru rada policije predavanja po školama u Ilijašu, Novom Sarajevu, Novom gradu u periodu od prije nove godine naovamo. Tu se promoviraju pozitivne vrijednosti ponašanja. Imamo razumijevanja za to i u školama, i u općinskim odborima. Sigurno i to daje rezultat. Djeca su vrlo zainteresovana. Neki dan smo imali grupu djece iz Građevisnke škole koja je gostovala kod nas u MUP-u, govorilo se o demokraciji i problemima u ponašanju mladih, uputili smo ih na neke zakone itd. Djecu to zanima jer je velika većina djece fina; ali moramo biti svjesni – odgoj je osnova svega. Mnoge probleme trebaju da riješe roditelji u saradnji sa razrednicima. Nažalost, imamo dva stanja kod roditelja; neki se bore da sastave kraj s krajem pa ne posvećuju dovoljno pažnje djeci, a neki pak daju djetetu 20 KM i misle da su riješili roditeljsko staranje. Vršnjačke grupe najčešće ne djeluju pozitivno na mlade. Mi ne volimo govoriti dok se stvari ne riješe. Vidjeli ste dokle je sve došlo u vezi sa dječakom Mahirom koji je izvršio samoubistvo. Što je bilo do nas, mi smo u toj priči uradili. Tužilaštvo je do kraja istražilo stvar. Ne mogu to posebno komentirati. Treba veća saradnja između aktera u socijalizaciji djece. Policija je represivni organ, ali imamo rezultate i u preventivnom radu, iniciramo kod raznih organa.

 

Nijedna anketa u zadnjih mjesec dana o sigurnosti nije napravljena. Znate što? Jer nema nijednog težeg krivičnog djela koje je uznemirilo javnost

 

O kojim je organima riječ i kakav je odaziv?

Ministarstvo obrazovanja, Minsitarstvo pravde, Ministarstvo za socijalna pitanja, nevladine organizacije također. Odlična je saradnja, Save the children također, Fondacija lokalne demokratije itd., da imenujem samo neke.

 

Spomenuli ste da krivična djela najčešće uzrokuju povratnici. Šta je problem s njima? 

O uzrocima mi manje znamo, ali znamo o posljedicama. Izražen je problem resocijalizacije, naročito kod nas. Zamislite osobu koja izađe iz zatvora i nema perspektivu. Pa ima i onih koji ni nisu bili u zatvoru pa nemaju zaposlenja. Oni vjerovatno gube nadu i treba im se pomoći. Zašto smo se mi opredijelili za preventivni rad među mladima? Oni odrastaju i stare. I postižemo dobre rezultate. Tome trebamo svi stremiti. A povratnici su kompleksan problem društvene zajednice. Oni su policijski problem, ali ne briga.

 

prosjakinja-sarajevo
KAZNE ZA PROSJAČENJE NAJČEŠĆE NISU REALIZIRANE: POTREBNO JE PROMIJENITI ZAKONSKU REGULATIVU

 

U Sarajevu je veoma izražen problem prosjačenja. Samo od Malte do Grbavice ih se na mostu može primijetiti nekoliko, svako jutro, da ne govorimo o centru grada. Kako smo stigli do tog ‘fenomena’? Koliko je u pitanju privatna nedaća tih ljudi, koliko su eksploatirani u svrhu trgovine ljudima? Pojasnite nam otkud ih toliko na sarajevskim ulicama i koliko policija evidentira takve ljude? 

 

Na području KS je to vrlo izraženo, naročito u doba turističke sezone, a ista traje maltene skoro cijele godine. Imamo posebne policijske službenike koji rade po tom pitanju zajedno sa predstavnicima službi socijalnog rada. U prošloj godini evidentirali smo 3422 slučaja tj. prekršaja prosjačenja što je 20 % više nego u 2014. Naše aktivnosti su zato i pojačane, tako sada imamo više puta evidentiranu osobu.

 

Koja je procedura kada policijski službenik ugleda takvu osobu? Koji se postupak konkretno poduzima? Naime, neki od njih su iz dana u dan prisutni, kao da ih niko ne vidi i ništa ne poduzima.

 

Po zakonu o prekršaju u javnom redu i miru, prosjačenje se vodi kao ‘prekršaj’. Kazna je od 300 do 900 KM. Međutim, policajac jedino može izdati prekršajni nalog ili se za takve osobe (koje mi već znamo) skupi pet, šest do sedam tih naloga te se podnese zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka Općinskom sudu. Policajci MUP-a KS nemaju pravo tu osobu dotaći s dva prsta. Ukoliko osoba nema identifikacioni dokument, može biti privedena u policijsku stanicu radi utvrđivanja identiteta, ali najviše može biti zadržana do 12 sati. Drugačiji je slučaj kod maloljetnika koje službenici iz centra za socijalni rad vode u dnevni centar gdje se djeca okupaju, nahrane, odjenu, pruži im se edukativni sadržaj. Potražimo im roditelje i ukoliko se utvrdi da su djeca na to primorana zbog nedostatka staranja, mi kaznimo roditelje novčanom kaznom.

 

A šta kada punoljetne osobe stignu do Općinskog suda? Kakve su kazne?

 

One najčešće ne budu realizirane. Tu bi trebalo promijeniti zakonsku regulativu. Formirati centre da se fizički uklonu s ulica. Nisu svi prosjaci ni iz Sarajeva. Dolaze i iz drugih kantona, čak iz inostranstva. Ostvarili smo dobru saradnju i sa službom za poslove za strancima.  Čak smo slali centrima za Socijalni rad obavijesti o ponašanju njihovih štićenika. S druge strane, prosjaka ima najviše tamo gdje je najviše para i gdje im se daje. Davanje milostinje nije krivično djelo. Uvijek ću u medijima reći da apelujemo na građane da NE daju. Radije dajte nekoj staroj nani kojoj treba pomoći, nekom djetetu koje nema za knjige, ili u narodnu kuhinju. Jedna marka data na ulici ne znači ništa. Ne dobijamo prijave da se radi o trgovini ljudima. Uglavnom su to osobe romskog porijekla i takva djela je teško dokazati. Osoba koje je predmetom toga, nikada to neće reći. Prošle godine je bilo samo jedno takvo djelo, ono je evidentirano i procesuirano.

 

 

Fenomen ‘govora mržnje’ statistički je, od rata naovamo, u porastu. ‘Offline’ i ‘online’, isti prožima mnoge pore bh. društva, pogotovo u komentarima medija na internetu. Koliko je on opasan ako su oni koji ga ispoljavaju uglavnom anonimni? Sarađuju li bezbjednosne strukture dovoljno po pitanju procesuiranja onih koji šire huškačku retoriku?

 

Što se tiče takvih pojava, mi surađujemo sa Federalnom upravom policije. Ali govoreći općenito, to je ružna i nevidljiva, naizgled ‘nevidljiva’ pojava, ali je vidi onaj ko ulazi, prima i šalje te onaj ko prodre u to sve. Tu imamo trend rasta. Mnogi se kriju iza anonimnih adresa i iznose svoje stavove i prijetnje koja inače u normalnoj konverzaciji ne bi sigurno. Uglavnom su to mladi ljudi, i tu bi trebalo inicirati roditelje da više kontroliraju djecu što se tiče interneta itd. Najlakše je reći ‘Idi u sobu tamo’.

 

Jednako tako, slična je stvar sa stanjem na stadionima. Mi kasnimo za razvijenijim zemljama 20 – 30 godina tu. I kod nas će doći red i mir, jer se to može, ali moraju svi suruđivati. Udruženja građana, navijači, policija i javnost.

(3)



This post has been seen 377 times.

Irfan Nefić: Hvala Bogu, mi nemamo masovna ubistva, Sarajevo je siguran grad u usporedbi sa Evropom!

About The Author
-