Ispovijest Sarajke o napadu pasa: Štitila sam vrat da mi ne presjeku arteriju, jer bih bila mrtva

Nakon što su analize Veterinarske stanice i Veterinarskog fakulteta pokazale da je više od 62 posto pasa lutalica u KS bolesno, Vlada je 30. juna donijela odluku o novoj akciji uklanjaja pasa s ulice, koja će biti u nadležnosti Ministarstva komunalne privrede i infrastrukture KS, a vršit će je KJKP Rad i KJP Veterinarska stanica.

Ovom potezu obradovali su se mnogi stanovnici glavnog grada, ali ima i onih koji su protiv ovakvih mjera. Neformalna grupa građana se jučer okupila ispred zgrade Vlade KS govoreći kako ne postoji nijedna služba koja to može garantovati, jer se oni bore za prava životinja.

Dok se oni kao bore za prava životinja, te iste životinje napadaju ljude i stoku. Da li je važnije pravo cuke da slobodno leži na stepnicama ustanova, od prava jedne majke da ima bebu ili jedne gospođe da ima obje ruke?

Trudnica u Sarajevu izgubila je dijete zbog  pasa koji slobodno šetaju gradom. Jedna gospođa izgubila je ruku. Mersija Poplata jedva je ostala živa od čopora koji ju je napao na Kovačima. Dječak Bego nikad neće biti isto dijete.

U martu mjesecu ove godine, dok se igrao ispred kuće, petogodišnjeg Begu napali su psi lutalice i nanijeli mu ozbiljne povrede. Kuja ga je uhvatila za glavu i vukla. Nije htjela da pusti. Otac Irfan ni sam ne zna kako ga je spasio. Kaže da Bego danas ima ozbiljne traume.

“Rane su zarasle, ali ima strah, psihičkih problema. Ne  smije napolje sam, neće ni u kući sam da bude, nigdje ga ne smiješ samog ostaviti. Prije se nije plašio ničega, sada se plaši svih životinja. U školi djecu vozimo automobilom, ne može drugačije. I dalje djeca ne smiju izaći pred kuću da se igraju”, kaže Irfan Skula iz Osjeka.

Irfan navodi da i dalje ima problema sa istim psima i da je kontaktirao određene službe, ali poboljšanja nema, djeca su mu zatvorena u kući.

“Pored toga što su mi napali i izujedali dijete, poklali su mi i 15 kokoši. Ja sam zvao inspekciju i veterinarsku stanicu, ali niko nije došao. Svi ti isti psi i danas su tu. Neke i koji su kao bili uklonjeni vratili su ih, sada ih ima još više. Komšiji su mi također 150 kokoški podavili. Ne znam čemu ovo vodi, ali mi ne možemo živjeti normalan život i imati slobodu kakvu čovjek i dijete treba da ima“, navodi Skula.

Source.ba je posjetio porodicu Skula u martu mjesecu, kada se dogodio napad, i zabilježili smo zaista potresnu priču, koju možete pogledati na videu ispod.

Kao što smo spomenuli, Mersija Poplata je, također u martu mjesecu ove godine, napadnuta od čopora, koji je činilo osam pasa, u sarajevskom naselju Kovači i nosi ozbiljne posljedice.

“Svako jutro sam ja njih sretala tu na istoj lokaciji. To jutro kada su me napali, ja sam krenula do trafike, a oni su mi došli s leđa. Bilo ih je tačno osam, dobro se sjećam bijele kuje. Nagrnuli su na mene, a ja sam od straha mahala tašnom, koju i sada imam kao i jaknu, koje su sve poderane. Tašnu su svu pocijepali i na kraju su me oborili. Ja sam rukama štitila vrat, jer tu je najvažnija arterija, jer da su je presjekli ja bih bila mrtva. Ja sam samo štitila lice i vrat. Pojavila su na svu sreću dva čovjeka koja su ih rastjerala. Počela je da teče krv, ali uspjeli su mi brzo pomoći, zajedno sa djevojkom koja je radila na trafici i spasiti mi život”, kaže Mersija za Source.

Na toj lokaciji ih nema više, jer je poduzela sve aktivnosti kako još neko ne bi doživio ono što je ona.

“Ja ću ići i dalje sa ovim problemom. Ovo je veliki problem, dolaze turisti, imamo svoju djecu. Na platou ispred BBI leži pet velikih pasa, zar to nije bruka. U parku gdje se igraju djeca, psi vrše nuždu i prljaju površine na kojima borave djeca, pa nije ni čudno što nam djeca obolijevaju. Puno je bakterija i fekalija, pa se pitamo što smo bolesni. Ima ih previše i opasni su, a mislim da i nisu svi sarajevski, dovoze nam iz drugih mjesta i ostavljaju”, navodi Poplata.

Mersija, koja radi kao zdravstveni radnik, kaže da iako ona pomaže ljudima, ipak i njoj treba pomoć zbog onog što je preživjela, i da i dalje osjeti strah. 

“Voljela bih da se taj horor, tog 28. marta nikada i nikome ne dogodi. To je jedan strašan stres i šok. To su bile otvorene rane, gdje i danas imam ožiljke i posljedice. Ja sam sada i uplašena i preplašena. I dalje koristim lijekove. Ja nisam prva, ali bih voljela da sam zadnja, i apelujem da se riješi problem, jer ovo što sam ja proživjela i što nosim u sebi ne bih nikada nikome poželjela”, kaže Mersija.

Mersija, kao i Begin otac Irfan, na kraju svima koji su izašli i protive se sklanjanju pasa sa ulice poručuju, da uzmu po jednog psa i udome, ako već se brinu za njihova prava.

(8)



This post has been seen 561 times.

Ispovijest Sarajke o napadu pasa: Štitila sam vrat da mi ne presjeku arteriju, jer bih bila mrtva

| Bosna i Hercegovina, Slider, Vijesti |
About The Author
-