Kako su Bošnjaci od apsolutne većine postali manjina, a onda opet većina u BiH

Posljednji popis stanovništva u Bosni i Hercegovini pokazao je nove demografske promjene u sastavu stanovništva u BiH. Takve, možemo reći, tektonske promjene nisu uopšte rijetkost na Balkanu, pa tako ni u Bosni i Hercegovini.

 

 

Krvava prošlost u posljednjih 500 godina često je mijenjala demografsku sliku stanovništva u BiH. Takve promjene su slikovito najvidljivije kroz poređenje popisa stanovništva kroz povijest. Prve popise u BiH vrši Osmansko carstvo. Međutim, takvi podaci nisu pouzdani. Naime, defteri, su popisi koji su rađeni po religijskom principu jer Osmansko carstvo nije vodilo računa o nacionalnom ključu. Također, uslijed islamizacije ti podaci su se jako brzo mijenjali pa je broj muslimana rastao već na početku. Također, podaci iz deftera su dugo vremena bili nedostupni da bi ih Turska proslijedila Bosni i Hercegovini poslije Drugog svjetskog rata. Ti podaci su čuvani u Orijentalnom institutu u Sarajevu. Orijentalni institut je izgorio uslijed granatiranja sa Trebevića u maju 1992. godine. S obzirom da nisu svi podaci detaljno izučeni, jasno je da neka jasnija demografska slika iz osmanskog perioda nije moguća. Međutim, ona može služiti da pokaže trend i mijenu u religijskom statusu stanovništva iz čega se i izrodila moderna nacionalna podjela u 19. stoljeću koja se desila diljem Evrope a održala se do danas.

 

Prvi podaci dolaze još iz 1468. godine koji su i najnepouzdaniji jer su korišteni tek kao ugrubo predstavljena slika domaćinstava. Tako zapisi navode da je tada bilo svega nekoliko stotina muslimanskih kuća i skoro 40 000 kršćanskih kuća. Ovo svakako nije ni pravi popis, ali nudi polazište za pregled. Potom sljedeći popis stanovništva dolazi iz 1520. godine i također je dosta nepouzdan jer se govori o periodu od deset godina koliko je popis rađen i podaci se ne slažu. Naime, proces islamizacije je tekao; a podaci pokazuju da je od 37% zastupljenosti muslimanskog stanovništva te godine, 1529. godine taj broj porastao na 57% uz 34% katolika i 9% pravoslavaca. Ovakva promjena se objašnjava užurbanim demografskim promjenama usljed iseljavanja, ratova i pobuna. Podaci iz 1624. godine su procjene Vatikana i spominju brojke od 66% muslimana, 22% katolika i 12% pravoslavaca. Drugi podaci koji su uzeti iz deftera govore o 75% muslimana i 25% kršćana (katolici i pravoslavci su navedeni zajedno). Ovi podaci ne odstupaju mnogo jer nisu iz iste godine, a stalne promjene i prelazak na islam su kontinuirane pojave.

 

Ipak, prelazak iz 17. u 18. stoljeće bilježi procentualni pad muslimanskog stanovništva i povećavanje katoličkog i pravoslavnog udjela stanovništva. Razlog tome je vojna obaveza muslimanskog stanovništva, ratni sukobi kao i nove migracije stanovništva. Podaci iz 1829. godine govore o sljedećoj demografskoj strukturi: muslimana je bilo 49%, katolika 27% a pravoslavaca 23%. Od ovog trenutka se i znatnije poistovjećuje etničko određenje sa vjerskih. Većina budućih demografskih promjena se ticala pogibije u ratnim dejstvima, migracija i progona. Podaci iz 1871. godine su podaci zvaničnog popisa Osmanskog carstva. Musliman ostaje 49%, katolika je 13% i njihov pad je vidljiv, kao i uspon udjela srpskog stanovništva na 37%, dok je bilo i 1% ostalih.

 

Prema popisu iz 1875. godine nastavlja se trend opadanja broja muslimana kojih sada ima 42%, pravoslavaca 39% što ukazuje na jako migraciono kretanje pravoslavnog stanovništva, katolika 17% i ostalih 2%.

 

Aneksija Bosne i Hercegovine od strane Austro-Ugarske Monarhije 1878. godine donosi novi dramu u demografskom smislu. Podaci iz ovog perioda su najrelevatniji dotad, jer su austrougarske vlasti imale razrađen sistem i njihovi popisi daju najpouzdanije informacije. Također, dolazak Austro-Ugarske daje i konture i granice slične današnjim.

 

Podaci opet pokazuju pad udjela muslimanskog stanovništva kojeg sada ima 39%. Razlog tome je emigracija prema Turskoj nakon dolaska AU. Poznat je slučaj barona Filipovića koji se obračunao sa nekolicinom pobunjenika vođenih Muhamedom Hadžijamakovićem koji su organizovali pobunu protiv dolaska AU. Međutim, slom je bio neminovan i nakon toga Fadil-paša Šerifović kao nezvanični lider muslimana odlazi za Tursku što se dešava masovno u narednim godinama. Pravoslavaca je po istom popisu bilo 43% i to je vrijeme kada srpska kultura u BiH doživljava znatan uspon. Katolika po tom popisu ima 18%. Također, po prvi put imamo precizan ukupan broj od 1.158.440 stanovnika u BiH.

 

Drugi popis stanovništva bilježi broj od 1.336.091 stanovnika a rađen je 1885. godine. Podaci govore da Muslimana ima 38%, Pravoslavaca 42% i Katolika 20%. Vrijeme mira, izgradnje države pogoduje i povećanju cjelokupne populacije, iako Bošnjaka opet ima manje procentualno, pa tako naredni popis iz 1895. godine bilježi broj od 1.568.092 stanovnika struktuiranog u udjelima od 35% muslimana, 43% pravoslavaca i 21% katolika. Zatim se ulazi u 20. vijek i slijedi popis iz 1910. godine kada imamo 32% muslimana, 43% pravoslavaca i 23% katolika. Tada se u BiH i prvi put pojavljuje kufer. Nije šala. Naime, prethodna dva popisa bilježe 0% Ostalih dok ovaj bilježi 2% ostalih, a razlog je što se u BiH naseljavaju Slovenci, Poljaci, Česi, Njemci, a i Jevreji bilježe veći broj. Oni dolaze u BiH da rade i donose kufer po prvi put u BiH kao dio evropskog koda i dobijaju nadimak kuferaši. Ukupan broj stanovnika je bio 1.898.044.

 

Prvi svjetski rat odnosi mnoge žrtve pa naredni popis iz 1921. godine kada je BiH u sastavu Kraljevine SHS donosi skoro isti broj stanovnika uprkos deceniji razmaka i taj broj je 1.890.440 stanovnika. Procenat Bošnjaka nastavlja da pada i neće biti u pozitivnom trendu sve do dolaska Tita na vlast. Pored 31% Bošnjaka tu je 44% Srba, 24% Hrvata i 1% Ostalih. Deset godina poslije Bošnjaka ima 30%, Srba 44%, Hrvata 24% i 1% Ostalih. Ukupan broj je 2.323.555 stanovnika. Drugi svjetski rat opet odnosi žrtve pa prema popisu iz 1948. godine imamo 2.564.308 stanovnika što je mali broj s obzirom da je prošlo 17 godina od prethodnog popisa. Zastupljenost stanovništva je identična onoj iz 1931. godine.

 

Godine 1953. po prvi put raste udio Bošnjaka. Naime, brojevi pokazuju udio od 31% Muslimana, 44% Srba, 23% Hrvata (za 1% manje) i 2% Ostalih. Ukupan broj stanovnika je 2.847.459. 1961. godine udio je izgledao ovako: Muslimana 25% zbog nove politike koja nije priznavala Bošnjake kao poseban narod, a i novi uslovi poslije rata su uveli drugi trend i drugačije izjašnjavanje. Također, postratne godine u Jugoslaviji su obilježene velikom kulturnom tendencijom ka ideji jugoslavenstva. Sve to doprinosi da se veći broj Bošnjaka izjašnjava kao Jugoslaveni. Također, etnička slika Bošnjaka se ovdje izvlači iz religijskog izjašnjavanja. Srba ima 43%, Hrvata 22% i 10% Jugoslavena. Ukupan broj je 3.277.948 stanovnika.

 

Naredni popis dolazi u famoznoj 1971. godini kada se dešava Hrvatsko proljeće ili MASPOK i rapidan pad ideje jugoslavenstva, a uspon nacionalizma. Iako obilježen Masovnim pokretom, nacionalizam raste diljem Jugoslavije. Također, ovaj popis je značajan i po tome što su se muslimani mogli izjasniti kao Muslimani. Struktura stanovništva pokazuje da ima 39% Muslimana koji tek u Jugoslaviji počinju bilježiti i veći trend i porast nataliteta, u širem okviru cjelokupnog porasta nataliteta u Jugoslaviji. Srba ima 37%, što predstavlja pad i Hrvata 21% te 3% Jugoslavena što pokazuje veliki pad popularnosti ove ideje. Naime, tadašnje prilike pokazuju jedan paradoksalan trend. Iako je ideja u osnovi etnička, u kontekstu više etnija u Jugoslaviji, jugoslavenstvo se tumačilo kao nadetnička kategorija. Ukupan broj je 3.746.111 stanovnika.

 

Deset godina poslije udio pokazuje 39% Muslimana, 32% Srba, Hrvata 18%, Jugoslavena 8% i 3% svih ostalih kao što su Crnogorci, Slovenci, Rusini, itd. Porast Jugoslavena Andrew Wachtel, koji je izučavao javne politike u Jugoslaviji, objašnjava kao konačno primanje jugoslavenske ideje 60-ih godina koja je propagirana u školama među mladim naraštajem koji stasava 80-ih godina. Ukupan broj je 4.124.256 stanovnika.

 

Popis iz 1991. godine se donedavno najčešće spominjao kao posljednji relevantni popis. Struktura tog popisa pokazuje udio 43% Bošnjaka, 31% Srba, 17% Hrvata i 9% svih ostalih od kojih je 5,5% Jugoslavena. Ukupan broj stanovnika je 4.377.033.

 

Na poslijetku, rezultati popisa koji još nije zvanično objavljen govore o 50,1 Bošnjaka, 30,8% Srba, 15,4% Hrvata i 3,6 Ostalih.

 

Na kraju, donosimo infografiku i vizuelni prikaz udjela stanovništva u posljednjih 137 godina.

 

1

2

3

4

5

6

7

8

9

10

11

12

13

Autor: Suad BEGANOVIĆ

(480)



This post has been seen 1299 times.

Kako su Bošnjaci od apsolutne većine postali manjina, a onda opet većina u BiH

About The Author
-