Kriminal bez granica: Koliko je “BOGATSTVO” Dragana Čovića?!

Blago Prskalo iz Mostara ne dijeli egzistencijalne probleme drugih penzionera. Iako zadnjih trideset godina prima rudarsku mirovinu, Prskalo ima stan sa garažom, vilu u Hrvatskoj koju je platio skoro 790.000 KM te porodičnu kuću u Mostaru, prenosi novinska agencija Patria.

 

Prskalo je otac Bernadice Čović, advokatice iz Mostara koja je duže od tri decenije u braku sa Draganom Čovićem, predsjedavajućim Predsjedništva Bosne i Hercegovine.

Prema istraživanju Centra za istraživačko novinarstvo iz Sarajeva (CIN), bračni par Čović je većinu svojih nekretnina dobio na poklon ili kupio do 2003. godine. Nakon što su otvorene istrage i sudski sporovi protiv Čovića zbog sumnje da je koristio javne funkcije za ličnu korist, situacija se promijenila. U narednim godinama nekretnine je, uglavnom, kupovala Bernadica Čović u ime svoje rodbine, a poslije je neke od tih nekretnina i dobila na poklon.

 

„Stančić“ od 71 kvadratni metar

Dragan Čović je prvu nekretninu dobio na poklon od pokojnog oca Frane 1997. godine. Tada je bio generalni direktor preduzeća za namjensku industriju „Soko“ iz Mostara.

Otac mu je poklonio kuću sa dvorištem od 640 kvadrata koja se nalazi u Ljutom Docu, na pola puta između Mostara i Širokog Brijega. Čović je tri godine kasnije kupio i dvije parcele uz ovu kuću, ukupne površine 260 kvadratnih metara, plativši ih 3.000 njemačkih maraka.

Dok je Čović bio na poziciji direktora „Sokola“, njegov punac Prskalo je postao vlasnik stana u Zagrebu u Hrvatskoj. Prskalo je tada imao samo porodičnu kuću u Mostaru koju je napravio osamdesetih godina.

Novinarima CIN-a nije htio objasniti kako je kupio nekretninu u Zagrebu koju naziva „stančićem“. „Ko hoće raditi, može imati“, rekao je penzioner Prskalo.

Prema dokumentaciji koja je u posjedu CIN-a, riječ je o trosobnom stanu od 71 kvadratni metar i garaži od 16 kvadratnih metara, kupljenim u februaru 1998. godine za oko 162.000 KM.

Mjesec dana poslije, jedan sprat iste kuće kupio je Branko Kolobarić, tadašnji predsjednik Upravnog odbora „Sokola“. Kolobarić je dvosoban stan i garažu platio 146.000 maraka.

Obje nekretnine je na osnovu punomoći kupio advokat Božo Ćorić iz Zagreba.

Deset godina nakon kupovine stanovi su i uknjiženi tako što je Kolobarić odnio notaru na ovjeru dokumentaciju za oba stana.

Protiv Kolobarića i Dragana Čovića je Federalna finansijska policija vodila istragu. U 2003. godini podnijeli su krivičnu prijavu u kojoj je navedeno da su Kolobarić i Čović u toku 1998. godine potpisivali ugovore o izdavanju nekretnina koje su u posjedu „Sokola“, a na štetu ovog preduzeća. Prijavu su predali Tužilaštvu Hercegovačko-neretvanskog kantona (HNK), ali nije bilo optužnice.

Glavni tužilac Mladen Jurišić, koji je ovu funkciju preuzeo prije više od godinu dana, kaže da Tužilaštvo nije godinama postupalo po prijavama za privredni kriminal. On je zbog toga podnio disciplinske prijave protiv nekih svojih prethodnika.

Nakon „Sokola“ Kolobarić je imenovan za zamjenika generalnog revizora u Uredu za reviziju institucija u FBiH a Čović za federalnog ministra finansija.

Kratko prije napuštanja „Sokola“, 1998. godine, Čović je od ovog preduzeća dobio na korištenje stan od 100 kvadrata u Mostaru. Godinu i po dana kasnije je zajedno sa suprugom otkupio ovaj stan, plativši ga 33.542 KM u certifikatima. Jedanaest godina poslije stan je prodao za 190.000 KM Matanu Žariću, aktuelnom generalnom direktoru Elektroprenosa BiH.

U vrijeme prodaje nekretnine Čović i Žarić su se sretali i na optuženičkoj klupi. Bili su optuženi da su kao predsjednik i član Upravnog odbora Hrvatske pošte i telekoma (HPT) Mostara prenijeli dug od 4,7 miliona KM koji je preduzeće imalo prema tada bivšem Ministarstvu obrane Hrvatskog vijeća obrane na tri privatne firme iz Mostara i Širokog Brijega. Firme su poslije naplatile dug u dionicama i tako postale većinski vlasnici „Eroneta“. Sud je poslije poništio tu transakciju, a optužnica protiv Čovića, Žarića i ostalih je pala na sudu jer je podignuta kasno – kada je već došlo do zastare krivičnog gonjenja.

 

Spajanje parcela za izgradnju vile

Čovićeva supruga Bernadica je 2000. godine postala vlasnica stana u Makarskoj na Hrvatskom primorju. Stan od 76 kvadrata je tada platila skoro 138.000 KM.

Pet godina poslije Bernadicin advokatski ured je dobio ovlasti od Zdravke Čuljak, nastanjene u Švicarskoj, da kupi zemljište u Mostaru. Čuljak je Bernadicina ujna koja u Hercegovinu nije ni dolazila, nego je punomoć za kupovinu zemljišta potpisala u Švicarskoj.

U ime ujne, za 84.000 KM je kupljeno 2.396 kvadrata zemlje u mostarskom naselju Bare na kojoj su se nalazili devastirani objekti.

U 2011. godini Bernadica i Dragan Čović su otkupili zemljište od Čuljak za 330.000 KM, ali su joj umjesto novca dali stan u Makarskoj.

Međutim, novinari CIN-a su saznali da računi za komunalne usluge za ovaj stan u Makarskoj još uvijek dolaze na ime Bernadice Čović. Čuljak nije htjela odgovoriti novinarima CIN-a da li je uknjižila stan na svoje ime.

Odmah do tog zemljišta u Barama i Bernadicin otac Blago je imao parcelu. Zemljište površine 896 kvadratnih metara je uz njegovu punomoć kupila kćerka Bernadica 2008. godine za 50.000 KM. Pet godina poslije otac joj je poklonio tu zemlju.

Čovići su prošle godine spojili ova dva zemljišta u jedno. Danas je tu vila u kojoj oni žive. Riječ je o velikoj kući koja se prostire na površini pola nogometnog igrališta. Na ovom imanju pored popratnog objekta se nalazi bazen, malo dječije igralište i uređen travnjak.

 

Vila na moru

CIN doznaje da Čovićev punac ima i vilu u Zaostrogu koju je kupio 2009. godine. I za ovu nekretninu Bernadica je obavila kupovinu na osnovu punomoći koju joj je otac dao. Imanje od 490 kvadrata je kupljeno za oko 625.000 KM. U razgovoru za CIN Prskalo kaže da je kupovinu pomogao njegov brat koji je živio u Njemačkoj. On je još rekao da je to imanje prodao, međutim, CIN posjeduje dokumente koji pokazuju da je Prskalo još uvijek vlasnik.

Vila ima četiri sprata sa velikim terasama. Iz njenog dvorišta se stepenicama popločanim glatkim kamenom silazi do obale mora, udaljenog desetak metara.

Čović je svojevremeno u medijima izjavio: „Moj punac živi dosta dobro, ima zeta“. Za CIN odbija razgovarati o imovini. Preko svog ureda je poručio novinarima da se obrate Centralnoj izbornoj komisiji BiH koja posjeduje njegovu izjavu o imovinskom stanju.

Međutim, u imovinskom kartonu koji je Čović predavao prilikom kandidature za člana Predsjedništva BiH prijavio je porodične kuće i zemljište u Širokom Brijegu i Mostaru, kao i suprugin poslovni prostor, ali nije naveo vrijednost nijedne nekretnine.

Prema dokumentaciji koja je u posjedu CIN-a, Bernadica je poslovni prostor u Mostaru kupila zajedno sa kolegicom Drinkom Zadro 2003. godine. One su ovaj prostor od 102 metra kvadratna u kojem se nalazi njihov advokatski ured platile 80.000 KM.

Prema Izbornom zakonu BiH, svaki kandidat je dužan prijaviti ukupan iznos i izvor prihoda te vrijednost imovine koja je veća od 5.000 KM. U Zakonu ne postoje sankcije za lažno i nepotpuno davanje podataka u imovinskom kartonu pa je političarima ostavljeno na savjest da li će prikazati sve što posjeduju. Čović je u imovinskom kartonu naveo i da ima dugovanje od 150.000 KM.

Novinari CIN-a su otkrili da je za ovaj kredit stavio pod hipoteku očevu kuću u Mostaru. Njegov pokojni otac Frano je stekao vlasništvo nad ovom kućom prije više od pola stoljeća.

 

Procesi bez kazne

Za tri godine, koliko je obavljao dužnost ministra finansija, protiv Čovića su podignute tri optužnice. Uz slučaj poznat kao „Eronet“ u kojem mu je suđeno zajedno sa Žarićem i ostalim, vođen je i sudski postupak zbog afere „Lijanovići“. Čović je bio optužen za nezakonito izdavanje uputa i omogućavanje firmama „Lijanovići“ i „Mesna industrija Lijanovići“ da izbjegnu platiti skoro 39 miliona KM carinskih obaveza i tako ostvare nezakonitu dobit.

U trećem slučaju Čović je bio optužen da je zajedno sa Edhemom Bičakčićem, tadašnjim premijerom FBiH, nenamjenski potrošio 7,8 miliona KM budžetskih rezervi. Tim novcem su kupljeni i renovirani stanovi zaposlenicima u organima zakonodavne, izvršne i sudske vlasti.

Iz svih sudskih procesa Čović je izašao kao pobjednik. Slučajevi su padali zbog zastare, nedostatka dokaza ili gubljenja dokumenata. On je gradio političku i karijeru sveučilišnog profesora.

Nakon pozicije federalnog ministra finansija odlazi u Predsjedništvo BiH. Sa te funkcije ga je 2005. godine zbog optužnice smijenio tadašnji visoki predstavnik Paddy Ashwon.

Čović je 2010. godine postao delegat državnog parlamenta, a od 2014. je ponovo u Predsjedništvu BiH.

Na čelu je Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) BiH zadnjih 11 godina i paralelno predaje studentima na Strojarskom, Ekonomskom i Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru.

 

Šta je Kemal Čaušević u svom iskazu rekao o Čoviću

Dragan Čović, Dragan Vrankić i Vjekoslav Bevanda, visoki stranački funkcioneri HDZ BiH prema nezvaničnim informacijama do kojih je došla bh. novinska agencija Patria, nalaze se među imenima političara koje je bivši direktor Uprave za indirektno oporezivanje BiH Kemal Čaušević dao u izjavi prilikom hapšenja. Oni su koristili svoj politički utjicaj i pozicije radi sticanja imovinske koristi.

Vrankić je, navodno u vrijeme dok je bio ministar finansija BiH i član Upravnog odbora UIO BiH izričito zahtijevao da na poziciju šefa Regionalnog centra Mostar bude imenovan aktuelni direktor UIO BiH Miro Džakula. Čaušević je zbog činjenice da Upravni odbor može praviti na razne načine blokade u radu Uprave, članovima Komisije koja je imenovala šefove RC-a sugerisao da pripaze Džakulu. Ali, nastupili su problemi jer je Džakula bio jako loš na intervjuu, ali je Čaušević pod Vrankićevim žestokim pritiskom ipak sugerisao da on bude imenovan.

Inače, Džakulu je navodno Čaušević u svom iskazu okarakterisao kao „čovjeka koji voli pare i koji ih je primao rado od osoba osumnjičenih za poreske utaje“. Čovića je bivši direktor UIO BiH spomenuo u kontekstu „prijateljskog nagovaranja“ da za potrebe UIO kupi halu Sokola preko puta već kupljene zgrade.

Čović je navodno Čauševića vozao u svom automobilu, te mu pokazivao halu koju je sudski vještak procijenio na 900.000 KM da je UIO kupi za 1,5 miliona KM! Uprava tu zgradu ustvari i nije kupovala od Sokola, već od Čovićevog prijatelja koji je objekat prvo privatizovao, a potom prodao UIO. Indikativno je da je Čovićev prijatelj tu zgradu kupio od Sokola u vrijeme dok je Čović bio na čelu ove mostarske kompanije.

Razgovorima o kupovini sporne zgrade prisustvovali su i Vrankić i Bevanda. Bevandu je Čaušević u svojoj izjavi spomenuo i u kontekstu prodaje fiskalnih kasa, koje je u početku procesa fiskalizacije u Federaciju BiH uvezao Bevandin zet.

Upravo je Bevanda bio ključni akter pregovora o tome na koji će se način provoditi fiskalizacija, te je na kraju odlučeno da to bude na nivou entiteta.

Enitetska fiskalizacija bila je dogovor Bevande i bivšeg premijera RS Aleksandra Džombića, a cifra koja se spominje vezana za ovaj biznis je vrtoglavih 300 miliona KM. Čaušević je podsjećanja radi 18. juna 2014. godine uhapšen u akciji kodnog naziva „Pandora“. Pušten je iz pritvora 12. septembra. Od tada pa do danas, nema nikakvih informacija o ovom slučaju.

(3042)



This post has been seen 20866 times.

Kriminal bez granica: Koliko je “BOGATSTVO” Dragana Čovića?!

| Bosna i Hercegovina, Skandal, Slider, Vijesti | 0 Comments
About The Author
-