MELINA DŽINOVIĆ: NAKON DRUGOG PORODA IMALA SAM 110 KILOGRAMA

Melina Džinović, rođena u porodici Galić iz Bihaća, postala je javnosti poznata najprije kao supruga mega muzičke zvijezde Harisa Džinovića. U međuvremenu, izašla je na glas kao modna dizajnerica, te upravo lansirala četvrtu kolekciju modela.

U ovom intervjuu Melina Džinović bez ustezanja komentira ličnu poziciju u modnom svijetu, otkriva vlastitu žensku intimu i životni stil s poznatim suprugom.

Melina Džinović bila je studentica četvrte godine studija anglistike i orijentalistike u Zagrebu, koji je napustila prije deset godina, u trenutku kad je čovjeka svog života upoznala u jednom sarajevskom kafeu. Bio je to Haris Džinović (60). Među njima se rodila ljubav, potom brak i dvoje djece, piše “Gracija“…

“Uvijek sam željela da imam porodicu i uspješnog supruga koji će brinuti o svemu. Govorim strane jezike, što mi danas koristi u poslu. Vrlo rano znala sam šta hoću, nisam planirala karijeru, volim da se držim stvari za koju mislim da je suština”, kaže Melina Džinović (31), koja je, uz brak i porodicu, završila marketing na privatnom univerzitetu u Beogradu. U međuvremenu, opreznim korakom ušla je u svijet mode. Poslužila ju je i sreća, kako sama komentariše, da talenat za modni dizajn pretvori iz hobija u posao.

Prije šest godina predstavila se kao modna dizajnerica na samostalnoj reviji održanoj u jednom beogradskom salonu, pa iako i dalje kreira i promoviše vlastite kolekcije, sebe ne smatra modnom dizajnericom. “Neki se pitaju da li je to lažno predstavljanje, nesigurnost, nedostatak samopouzdanja. Nije ništa od toga, samo sam realna. Ne želim da se poredim s modnim kreatorima, ne želim da uvrijedim ljude koji su četiri godine studirali, učili, usavršavali se i kod nas i vani, i svu tehniku imaju u malom prstu. Ja sam osoba kojoj se to desilo slučajno, koja to voli i za to ima neku nit.”

Njene kreacije danas nose Jennifer Lopez, Sharon Stone i mnoge druge poznate svjetske zvijezde.

Kako biste definisali vlastiti dizajnerski stil?

– Moda je danas poprimila androgine karakteristike, što je odraz vremena i društva u kojem živimo, kada žena više nije žena. Izgubila se linija tijela, sve mora da bude praktično, nosivo, i nježnost koju smo do prije deset godina njegovali u modi, a da ne kažem u kući i društvu, izgubila se jer treba žonglirati s mnogim stvarima. Moji modeli su krajnje jednostavni i ženstveni, i svaki ima interesantan detalj kojim se izdvaja od obične haljine. Ne volim pretjerano razgoličavanje, i na ovim elementima bazirala sam vlastiti dizajnerski stil od početka i mislim da ću tako i nastaviti.

Koju fazu rada ne volite?

– Ne volim marketinški dio posla. Kao ni revije i džet set koji uživa, ali ja ne, jer imam tremu, strah od kamere i fotoaparata. Kažu mi da se to ne vidi, a tako je. Ali, šta da se radi. Dio koji najviše volim je pravljenje haljina s krojačicama i modelarima: uvijek se nešto mijenja i dodaje, a kad se završi, osjećam se sretnom.

Gdje se mogu kupiti Vaši modeli?

– Modele sam prvo počela prodavati u Parizu, i na to sam ponosna. U Beogradu sam otvorila prodajni atelje, show room, što je koncept koji me privlači. To je prijatan prostor, gdje ima mnogo garderobe, ogledala, gdje žena može, opuštena i na miru, da sve isproba, popije piće, razmisli, može da zatraži promjenu na modelu koja bi više odgovarala njenom tijelu. Meni odgovara individualan pristup, otvoreni ste za sve, nema zakazivanja posjeta, imate prostor koji je posvećen samo klijentici i prodavačici koja je na usluzi.

U kom rasponu se kreću cijene odjeće koju dizajnirate?

– Od 200 do 600 eura. Danas je sve preskupo i znamo da je kupovna moć katastrofalna, a opet, voljela bih da svaka žena može sebi priuštiti, jer sve radim ručno.

Koje materijale preferirate i gdje ih nabavljate?

– Bazirala sam se uglavnom na žersej, koji je rastezljiv i prati liniju tijela, i na kašmir, koji nije tanak i podesan je za zimski dio kolekcije. Kašmir nabavljam u Istanbulu, svilu u Milanu, a u Parizu čipku i neke vrste tkanina. Prva kolekcija koju sam predstavila 2010. napravljena je od materijala kupljenih u Parizu.

Koje boje rado birate?

– Crna je vječna i tu ne pravim nikakvo pitanje. No, ja volim boje i nova kolekcija mi je u znaku ljubičaste, zelene, žute, crvene. Boje su privlačne, prave razliku u garderobi, prilagođavaju se temperamentu i karakteru osobe. Treba biti hrabar prema bojama. Vjerujte mi, osjećate se bolje.

Kako se odijevate privatno?

– Najviše nosim haljine, i danju i uveče, ali one nisu moj fetiš, već naušnice i tašne. Volim štikle, ali mi ne treba potpetica od 14 centimetara, jer sam visoka 1,82. Volim udobnu odjeću, koja me ne steže i ne muči. Kupujem, uglavnom, u Parizu. Nisam osoba koja obilazi radnje, pratim modne časopise i znam gdje i šta mogu da kupim.

Kupujete li haljine omiljenih dizajnera?

– Najdraži kreatori su mi Christian Dior i Alexander McQueen, čiju smrt ne mogu prežaliti. Volim dizajnirane haljine, ali ih ne kupujem često, jer mi najviše prijaju moje. Već sedam godina imam brend i najbolje se osjećam u vlastitim haljinama, i kad god me stežu ili mi nešto nije po volji, mogu lako prepraviti.

Koristite li savjete supruga u modnom poslu?

– Svaki model prvo pokažem Hariju, što se pokazalo kao odličan potez. Slušam svaki njegov savjet u poslu, mišljenje o haljini, detalju, jer žene se oblače ne radi haljine, već radi muškaraca. Hari je osoba kojoj najviše na svijetu vjerujem, i ne bez razloga, jer zaista je pokazao da se razumije i u modne stvari, kao što je uspješan i perfekcionista u svom poslu. On mi je najveća podrška, i kad imate takvu osobu pored sebe, bilo bi glupo da ne koristite takav potencijal.

U braku ste trinaest godina. Ko je koga više promijenio, Vi Harisa ili on Vas?

– Bilo bi smiješno kad bih rekla da sam ja njega mijenjala. Nisam imala ni 23 godine kad smo se upoznali, dok je on bio izgrađena ličnost, sa zrelom karijerom, čovjek u koga sam se zaljubila. S druge strane, brak i dolazak djece mijenjaju potrebe i životne navike, pa se, jednostavno, i vi mijenjate. U braku sam odrasla, preodgojila se, shvatila stvari koje kao studentica nisam shvatala, ali i to je normalno. Koliko je brak za mene proces odrastanja, tako je za Harija proces familijarnog stabilizovanja, jer on je čovjek koji je želio porodicu. Mi smo osobe koje žele da zadrže personalnost, a da pritom sve ostalo funkcioniše.

Oboje radite i putujete. Ko brine o mališanima kad ste odsutni?

– Naša kćerka Đina (12) i sin Kan (11) su fina, zdrava i pristojna djeca. Đina je drugi razred Francuske škole, a Kan prvi, i bolji je u školi od sestre, jer Đina je već mala kopija oca, voli umjetnost, sport, jahanje. Imamo divan odnos s djecom. Pomaže nam i dadilja, jer želim s Harijem provoditi više vremena. Imam mlade roditelje koji su najsretniji kad su s unucima, tako da kada smo Hari i ja na putovanju, s djecom su moja mama, otac ili sestra. Hari i ja smo apsolutno mirni kad negdje otputujemo, ili kad naveče ostanemo dokasno. Hari se voli s mojom familijom, poštuju se, on uživa u velikoj porodici, a to mi drago, jer i ja volim kad nas je puno i nikad mi ne smetaju gosti.

Odgajate li djecu onako kako su Vas odgajali Vaši roditelji?

– Odrasla sam u stabilnoj porodici. Nas troje djece, sestra, brat i ja, odgajani smo da se držimo zajedno i da budemo bliski. Mi smo i danas takvi: iako je sestra u Istanbulu, brat u Zagrebu na studiju, roditelji u Bihaću, među nama se ništa nije promijenilo. Sve što poneseš iz roditeljske kuće, odgoj, obrazovanje i moralne norme, htio ili ne, prenosiš na familiju koju si stvorio. Mene su roditelji prilično razmazili, a ja se trudim da moja djeca ne budu razmažena i da odrastaju lijepo kao i ja.

Živite na više adresa: u Parizu, Zagrebu, Stuttgartu. Sada ste se, izgleda, skrasili u Beogradu zbog djece i škole?

– Nismo, i dalje mijenjamo gradove. Djeca su u Francuskoj školi te svakih mjesec dana imaju neki raspust. Promjenu grada ne doživljavam teško, jer imam stabilnu familiju. Uvijek sebi mogu naći prijateljicu za žensku kaficu i razgovor. Zahvalna sam što mogu da živim u različitim gradovima, i volim ih mijenjati. Mi smo dobro organizovani. Hari je jedan opušten čovjek koji voli da uživa, voli da izlazi, voli restorane, gurman je i izvrsno kuha.

Kuhate li Vi za njega?

– Ja kuham stalno, a ostale kućne poslove ne radim, jer ne stignem. Kuhanje me relaksira, mislim da je kuhinja centar kuće i srce familije. Hari me naučio da kuham, a on sprema neke specijalitete. Ako ne stignem kuhati, niko mi ne zamjeri.

Kada i kako se relaksirate?

– Ne bih željela da neko pomisli da imam previše obaveza i kako je teško sve to što radim. Bude tu nespavanja, umora, i onda uzmem dva dana da se opustim. A imam muža koji nam je sve obezbijedio i organizovao, tako da je na meni da radim ono što želim i volim. Nema pritiska, ultimatuma, sve što stignem je zahvaljujući energiji koju imam. Meni je lakše nego mnogim ženama: imam pomoć roditelja i imam muža koji želi da mu je žena sretna i dotjerana. Naravno, imam svoj trening, ručak s prijateljicama, volim književnost i čitam, i kad ste sretni i opušteni, svaki dan vam je lijep bez obzira koliko obaveza imate.

Pomenuli ste trening. O kakvim vježbama je riječ?

– Vježbam pilates, ništa preteško. To mi je potrebno da bih održavala liniju.

Da li se borite s kilogramima?

– Imala sam velikih problema s kilogramima. Poslije drugog poroda imala sam 110 kilograma i bila sam na dijeti. Mislila sam da nema šanse da ikada dotjeram liniju, međutim, za pet mjeseci sporta, masaže i specijalne prehrane, uspjela sam da smršam. Danas pazim. Gurman sam, volim da jedem, i kad pretjeram, više vježbam i ne jedem.

(744)



This post has been seen 17931 times.

MELINA DŽINOVIĆ: NAKON DRUGOG PORODA IMALA SAM 110 KILOGRAMA

| Magazin, Slider |
About The Author
-