Omar Mehmedbašić: Moj prvi klijent bio je Halid Bešlić

Na estradnoj sceni proveo je 20 godina, a potom se počeo baviti advokaturom i za kratko vrijeme postao uspješan u tom poslu.

 

Kada Omar Mehmedbašić skine togu i izađe iz sudnice na njemu je trenirka, patike, svezan rep. Sakoe i odijela ne nosi. Iako se već odavno bavi advokaturom, on je kako kaže i dalje Omar Mjesečar, i mnogi ga tako zovu i ne znaju mu uopće prezime.

 

U intervju za Avaz.ba sarajevski advokat Omar Mehmedbašić ispričao je kako i zašto je prestao biti muzičar, a postao advokat, gdje i kako je učio pravo, koji su mu najteži a koji najneobičniji poslovi koje je radio u karijeri.

 

Kada ste izdali prvu ploču dok ste bili u grupi Omar Mjesečar?

 

Mi smo prvu ploču izdali 1988. godine, a prije toga smo skoro po cijeloj bivšoj Jugoslaviji svirali kao demo grupa. U ono vrijeme je bilo jače biti demo grupa nego danas imati 1.000 snimaka. U to vrijeme kada su bili na sceni Bajaga, Bijelo Dugme, Džoni Štulić, Psihomodo Pop, Đorđe Balašević, Plavi orkestar, nije svako mogao kao danas snimiti ploču. Svirali smo po cijeloj Jugoslaviji i to mi je bio najljepši period u životu. Završetkom druge ploče 1992. godine počinje rat. Dok su drugi spremali kofere mi smo spremali ploču. Mi dolazimo da sviramo na Grbavicu, a oko nas agresorska vojska. Tada smo ozbiljno shvatili to da počinje rat.

 

Gdje ste bili tokom agresije?

 

Kompletan bend je ostao u BiH tokom agresije, dok su neke velike zvijezde napustile BiH. Tada, iako smo bili mala grupa, dobili smo veće dimenzije. Prvi ratni koncert svirali smo u Slozi. Čitav rat smo svirali u Sarajevu, napisali smo možda najjače pjesme u ratu kao što su Nebom stupa moja generacija, Rođen u Sarajevu, pa Amnestija.

 

Kako je došlo do toga da uopće počnete studirati pravo?

 

U ratu je padalo puno granata i moj stan je bio granatiran pa sam se često se skrivao i spavao u Sudu i tako učio pravo. U Sudu su tada bile samo dežurne sudije. Družio sam se tada sa Jasminom Efendićem, koji je bio sudija Općinskog suda, a sada je predsjednik Kantonalnog suda i kada god je on bio dežurni spavao sam sa njim u kancelariji. Svaku noć sam provodio sa dežurnim sudijama i tako sam naučio pravo.

 

Šta se dešavalo u Vašem životu nakon agresije?

 

Čim se završio rat ponovo sam napustio pravo jer mi nije bila velika želja da budem pravnik ni advokat. Smatrao sam da mi je to samo privremeno rješenje u životu. Nisam nikad želio biti velika advokatska zvijezda nego muzičar. Završio sam nižu muzičku i Srednju muzičku školu. Sviram klavir, gitaru, saksofon i klarinet. I bio sam 20 godina na estradi. Kupio sam dakle nakon agresije razglas i ponovo otišao na turneju. Prvi smo bend koji je ušao u Goražde 1995. godine i održali smo tada koncert na agregat.

 

No, kada sam došao s jedne turneje toliko smo propali da nisam imao novca i došli su mi kući iz Elektrodistribucije da isključe struju. To je bila turneja po Krajini i ostali smo dužni oko 5.000 KM jer jako je skupo organizovati koncert, a mi smo neprestalno svirali. Jedno vrijeme je to bilo jako uspješno i svirali smo cijeloj BiH – Stupari, Živinice, Đurđevik, Banovići, Banja Luka, Cazin, Kladuša…, u nekim mjestima i po 15 puta.

 

Išli smo tamo gdje nijedan roker nije nogom stupio ali kada je počela Grand produkcija oni su definitivno uništili rok u tim krajevima i mi smo kao bend ekonomski propali. Kada sam se vratio sa te turneje od oca sam posudio pare da poplaćam dugove. Tada mi je tata rekao: “Sine imaš dovoljno godina da mijenjaš posao”.

 

Kako ste pronašli prve klijente i kada ste se vratili advokaturi?

 

Svi ti ljudi koji su slušali moju muziku i koje sam upoznao kroz estradu postali su mi klijenti i jedina korist koju sam imao od muzike je što sam upoznao mnogo ljudi i ta poznanstva pretvorio u klijente. Moj prvi klijent je bio Halid Bešlić i njegov sin Dino, pa Dino Merlin. Potom osobe koje su me obezbjeđivale na koncertima i koji su bili kriminogena lica sam počeo braniti u krivičnim djelima i s obzirom na to da prema tom poslu nisam imao previše emocija očigledno bolje sam ga radio.

 

No, na samom početku sam se bavio svim i svačim, vadio sam zemljišno-knjižne izvatke, cijepao parcele, razvodio ljude… A onda se desilo da je jedan advokat bio bolestan, a pripadnik tadašanje nove generacije kriminalaca koji je bio jako poznat u sarajevskom podzemlju napisao je sudiji: “Može li me braniti Omar Mjesečar“. Dakle nije mi znao ni prezime, kao ni što danas mnogi ne znaju nego mi je pomoglo to Mjesečar. Nakon toga su me počeli zvati i drugi žestoki momci.

 

Koji je najneobičniji slučaj u vašoj karijeri?

 

Najneobičniji slučaj mi se dogodio baš tokom brakorazvodnih parnica tokom rata. Jedan je čovjek “vrtio“ na pijaci kafu i imao je novca i svi su znali da je švercer na pijaci. I došao je i rekao: “Hajde me razvedi sa ženom“. Tada su sredstvo plaćanja bile cigarete i dao mi je tri šteke cigarate koje su tada bile skupe.

 

Rekao mi je: “Dat ću ti još tri šteke ako me brzo razvedeš“. S obzirom na to da tada nije bilo puno razvoda jer je bilo ratno stanje, ja sam ga brzo razveo i to za dva dana. Poslije dva mjeseca mi je došao i rekao: “Hajde me opet razvedi“, i ja sam tada vidio da je došao s drugom ženom. Pa je onda došao za tri mjeseca sa trećom prelijepom ženom i rekao: “Hajde me razvedi“. I ja mu tada uzeo karton cigara. U roku godinu i po šest puta razvodio sam ga sve sa različitim ženama.

 

Zadnji put je došao sa ženom koja je doktorica, nivo i prelijepa. Tada ja njega pitam u čemu je fora. On mi kaže: “Sve ove žene svi zovu samo na kafu. Ja skratim put i kažem joj ti si žena mog života i oženim je, a ne znaju one da se može brzo razvesti“. On da je te žene zvao na izlaske vjerovatno ne bi toliko uspjeha imao kod njih, nego je on išao na vrata s cvijećem i govorio im “želim da te oženim” i konzumirao je brak sa prelijepim ženama. Tada sam shvatio šta je brak i kako žene pogrešno gledaju na taj papir. On je ustvari mnogo jeftinije i na elegantan način dolazio do žena a koje su preko njegovog kalibra. On mi je jedna od najinteresantnijih osoba u mojoj karijeri iako sam branio optužene i za ubistva, pljačke …

 

Da li ste došli u situaciju da nekog ne želite da branite, a da ga morate braniti iako je kriv?

 

Odavno nemam predrasuda. Uvijek stojim na strani odbrane jer je to moj posao i to sam vidio i od jednog advokata koji je bio moj uzor. Pravda je spora, ali dostižna i uvijek pravda pobijedi. I kada je neko oslobođen pravda pobijedi. Ako je i neko kriv i osuđen na 20 godina pravda pobjeđuje i od pravde se ne može pobjeći. Nekad pravda pogriješi, ali uvijek je dostižna. Mi advokati možemo neke činjenice pokazati sudijama da smanjimo kaznu ali sudovi i tužilaštva funkcionišu.

 

Kažu da ste peti najbogatiji advokat u BiH?

 

Ja ću samo reći da se standard mijenja ličnom srećom. Bio sam sretnija, zdravija i bolja osoba dok sam se družio sa Davorom Gobcem, Rambom Amadeusom, Bajagom… Oni su svi spavali kod mene. Rokeri su uvijek skromno živjeli. Imao sam veliki stan a polunamješten. I onda oni dođu kod mene i poredaju se po parketu i spavaju. To je bio rokenrol i dokaz da novac nije sve. I to je najsretniji period mog života i muzičari su takve osobe da ne gledaju ništa novcem. Oni gledaju ko bolje svira, koja je osoba bolja, druže se instiktivno sa ljudima koji su dobri a ne koji su bogati. Novac ne može usrećiti.

 

U sarajevskim sudnicima postoji šala da su nošenje toge uveli zbog Vas jer ste jedan od rijetkih advokata koji ima jake klijente, a na suđenja ste dolazili u patikama, trenirci…?

 

Ima stara poslovica koja kaže: “Odijelo ne čini čovjeka”. Ako sam promijenio zanimanje nisam htio da promijenim način svog razmišljanja i oblačenja. Oblačim se onako kako volim, a u sudovima se oblačim onako kako treba. I hvala Bogu da postoji toga da ne moram da oblačim sakoe i odijela. Ali jednom, na početku karijere kada sam ušao sa nekim Romima u sudnicu, a bio je parnični postupak i nisam imao togu, sutkinja je pitala ko je ovdje od vas advokat. Važili ste za zakletog neženju, kako je Vaša supruga uspjela da vas ubijedi da se ipak oženite? Ja i sada mislim da brak nije pravo rješenje za život ljudi bez obzira što volim svoju suprugu. Mislim da je jako teško živjeti u dvoje jer to je neprirodna zajednica i to nema veze s ljubavlju.

 

Ali, kada se srećeš sa bračnim partnerom svaki dan i kada je i dobro i loše raspoložen to ne valja. Ljudi treba da su zajedno samo onda kada žele da su zajedno i zato mislim da brak nije najbolje riješen i da je to vještačka zajednica bez obzira na ljubav.

 

Često brak uništava ljubav. Srećom, ja mnogo radim pa to održava moj brak. Mislim da bi bilo romantičnije da ljudi u braku ne žive zajedno. Najbolju definiciju braka sam čuo od jednog klijenta koji je došao da ga razvedem. Pitao sam ga u čemu je problem jer iskreno nije imao nekih problema sa suprugom, a on mi je rekao: “Ma dobro je meni u braku jedino se sa ženom ne slažem”.

 

Da niste bili muzičar i advokat, šta bi bio Vaš treći izbor za zanimanje?

 

Bio bih prije svega jako tužan. Ali, bio sam nekad i asistent na predmetu Opće historije na Pravnom fakultetu i vjerovatno bih se bavio historijom jer volim historiju.

 

I po noći i po danu ste po policijskim stanicima, sudovima, zatvorima, stalno ste dostupni klijentima. Kako i kada odmarate?

 

Nema odmora. Ne opuštam se. Trudim se da sam uvijek aktivan. I kada odem na bazen ili trčanje uvijek me neko pita za neki pravni savjet, tako da se nikada ne opuštam.

(327)



This post has been seen 4163 times.

Omar Mehmedbašić: Moj prvi klijent bio je Halid Bešlić

| Slider, Vijesti |
About The Author
-