Seljačka posla: Skupo im po tri marke, a u Sarajevu plaćaju po sedam

Ukoliko vas put navede preko Nišića, ne možete proći a da pored puta ne primjetite zanimljivo ukrašenu drvenu kućicu, koja nudi vrlo primamljive i ukusne prehrambene proizvode. Sokovi, džemovi, heljda, sve prirodno. Jednostavno, ne možete odoljeti.

 

Enes Balta živi sa suprugom i troje djece na Nišićima i tu je zasnovao biznis koji njihovu egzistenciju čini stabilnom.

“Napravili smo šupu, u koju smo smjestili organski proizvedenu hranu. Beremo sve što nudi priroda i prodajemo. Imamo žitarice sve vrste. Nudimo sve ono što ovdje uspjeva. Pravi sve vrste džemova, od jagode, borovnice, kupine, maline i šipurka. Radimo i sirupe od trava. Imamo čajeva preko 250 vrsta. Brat sije heljdu i od njega uzimam pa prodajem, ali zarađujem od onog što mi proizvedemo, kao što su džemovi i sirupi”, kaže Balta.

U šupi koja nosi naziv “Seljačka posla”, Enes od svježe ubranih šumskih i poljskih plodova radi ukusne proizvode, koji se sigurno ne mogu ni po kvalitetu  ni po cijenama pronaći na policama samoposluga.

“Prodajemo često proizvoljno ili onako kako se dogovorimo s mušterijom, ali uglavnom litar soka ili tegla džema koštaju po pet maraka. Imamo i sezonske pečurke, sve vrste, koje prodajemo onako kako im se kreću cijene na otkupu”, navodi Blata.

Da se može zaraditi dokaz je priča porodice Balta, samo je potrebna volja i malo strpljenja. Ne mogu se kaže Enes preko noći zaraditi hiljade. Poručuje da oni koji sjede i žale se na stanje u zemlji, ipak trebaju ustati i raditi. On kaže da nije čekao da mu padne s neba, nego je svakog jutra već od pet sati ujutro na livadi.

“Živimo isključivo od ovog posla. Ako sabereš kunice i prodaš dobro je, ako ne radiš niko te i ne gleda. Mi živimo od ovog i preživljavamo. Bude mi dovoljno da ugrijem kuću , da djecu prehranim i da se obuku. Volim da ustanem i radim, ako ne mogu onda odmaram, jer sam i bolestan. Ustanem rano ujutro i berem biljke i nije mi teško. Ko me je teško nek ne radi. A takvi će meni doći i pitati za marku kojom će platiti kafu. Ljudi jednostavno neće da rade. Sjedi pred prodavnicom i neće da radi, a hoće od moje male djece da uzme. Ko misli da se može živjeti bez rada, taj je sigurno naučio krasti”, kaže Enes.

Iako je zadovoljan što može prehraniti svoju djecu ovim poslom, Enes kaže da bi volio da ljudi ipak malo više se informišu o organskim proizvodima i tome šta je prirodno. Da naši ljudi nisu bezobrazni mnogo bolje bi mu išlo poručuje.

“Vrlo malo je onih koji su zainteresovani za proizvode onako kako oni to zaslužuju. Ljudi dođu i kažu skupo ti je to. Heljda mu je skupa po tri marke, a u Sarajevu nije za sedam. Napadnu me, kažu gdje će biti kila borovnica pet maraka, to je lako nabrati. Kada mu daš potpuno prirodan sok, kaže to ti je nešto rijetko. Svašta preživljavamo s mušterijama. Mada, moram kazati da ima i onih koji vjeruju u pravu hranu i kažu da su zista zadvoljni džemovima i sirupima, da su im mnogo pomogli”, navodi Balta.

Na kraju tvrdi da mnogi mogu na sličan način ili sa nekom svojom idejom poboljšati sebi život. Veliki  je broj nezaposlenih upravo zbog toga što ljudi neće da rade. Bosancima je lakše kaže sjediti, dangubiti i tražiti novac od drugoga. Posla ima, i ko hoće da radi neće ostati gladan.

 


(Alen Avdić)

(17)



This post has been seen 485 times.

Seljačka posla: Skupo im po tri marke, a u Sarajevu plaćaju po sedam

About The Author
-