Skeleti beba u septičkoj jami katoličkog sirotišta i nadbiskup koji nije znao da je seks s djecom zločin

U Hrvatskoj trenutačno mirno obitavaju tri javnosti poznata katolička svećenika pedofila, a vrh „crkve u Hrvata“ je učinio sve kako bi te „dušebrižnike“ nagradio mirovinama, ugodnim životom u svećeničkim domovima ili pak prebacivanjima u druge župe.

 

 

Nakon desetljeća otkrivanja seksualnih zločina unutar najbolje organizirane svjetske religije, Katolička Crkva na svojoj duši, nosi još jedan „križ“, izjavu nadbiskupa St. Louisa koji tvrdi kako nije znao da je seksualni odnos s djecom zlodjelo zbog kojeg se počinitelji osuđuju na zatvorske kazne.

 

Do kada ćemo trpjeti zločine od kojih nam se okreće želudac?

Davne 1975. godine dva irska dječaka otvorila su poklopac septičke jame napravljene u zadnjem dvorištu ustanove za „posrnule žene“ koju su vodile sestre iz reda Bon Secours u Tuamu. Dječaci su otkrili kako se ispod debelog betonskog zida nalaze stotine malenih skeleta. Pa ipak ova vijest je držana u tajnosti sve do prije nepunih mjesec dana jer je utjecaj Katoličke Crkve bio toliki da je čak mogao stopirati policijsku istragu i „istjecanje“ vijesti u medije.

 

Mnogi od nas se sigurno pitaju, kako je moguće zataškati jednu tako važnu informaciju, no prisjetimo li se otkrića vijesti o oficijelnom pismu (klasificiranog kao stroga tajna) upućeno iz Vatikana irskim biskupima u kojima se nalaže zabrana izvještavanja o seksualnim zločinima nad djecom unutar okrilja Crkve kako bi se izbjegao javni progon svećenika i osuda Crkve, postaje jasno da je Katolička Crkva u stanju učiniti mnogo toga samo da ne bi došla na „nišan“ javnosti.

 

Mrtve bebe iz okruga Galway bacale su se u septičku jamu u periodu od 1925. do 1961., a nedavna izjava vrha irske crkve je dodatno raspalila gnjev javnosti jer su se vrli „dušebrižnici“ obranili nebulozom kako nekrštena djeca žena koje su zatrudnjele izvan svetog sakramenta braka ne mogu biti pokopana na posvećenoj zemlji katoličkog groblja.

 

U trenutku pisanja ovog teksta, Irske vlasti su naložili pokretanje zvanične istrage o skeletima beba iz septičke jame u Irskoj.

U trenutku pisanja ovog teksta, Irske vlasti su naložili pokretanje zvanične istrage o skeletima beba iz septičke jame u Irskoj.

 

Forenzičkim ispitivanjem je ustanovljeno da su sve bebe umrle od pothranjenosti, upale pluća, tuberkuloze, gastrointestinalnih smetnji i boginja, no o njima ne postoji niti jedan jedini pismeni zapis, a kamo li opravdanje za iznimno visoku stopu smrtnosti novorođenčadi i dojenčadi u ustanovi čiji je rad trebao biti baziran na kršćanskoj milosti i suosjećanju. Dodatna istraga je otkrila kako su uvjeti za život u domu sestara iz Tuama bili, u najmanju ruku rečeno, grozni te da su sve majke štićenice i nesretne bebe bile gladne i bose, a mnoga djeca su bila fizički i psihički zlostavljanja.

 

Nemar prema najmlađim bebama je bio toliki da su mnoge od njih umirale od gladi i zaraznih bolesti, dok su se mnoge majke proglašavale mentalno nestabilnima i bolesnima zbog „grijeha“ kojeg su nosile. Sestre Bon Secoursa su naknadno izašle u javnost s izjavom kako su rastužene i šokirane s istragom koja je u fokus uzela deset dodatnih sličnih domova po Irskoj i smrti preko 3200 beba i dojenčadi, te da one s „groznim“ scenarijima mučenja i zanemarivanja beba nemaju ama baš ništa. Časne sestre, na žalost, nisu mogle objasniti što rade svi ti silni ostaci beba u septičkoj jami, a još manje su mogle objasniti nedostatak pisanih dokumenata i očigledni nedostatak dostojnog pokopa ljudskih beba koje su nekada bile pod njihovom „paskom.“

 

Irska policija je do sada pokazala jako malo zanimanja za rješavanje problema u okrilju KC (Katoličke Crkve), osim problema s kosturima iz septičke jame. Javnost je počela tražiti da se otkrije zbog čega nisu procesuirani i osuđeni redovnici iz sirotišta u Artaneu koji su desetljećima sistematski mučili i izrabljivali dječake neudatih majki. Javnost je također tražila da se konačno stavi točka na sve nesretne slučajeve iz umobolnica poznatih pod nazivom „Magdalenske praonice“ koje su se zatvorile tek 1996. godine, u kojima su se mučile i tamničile sve žene koje su bile seksualno aktivne izvan sakramenta braka.

 

Ove jadnice su pred zakonom proglašavane ludima i maloumnima te su prisiljavane na težak fihički rad i stalno psihičko ugnjetavanje kako bi postigle okajanje za svoje grijehe i „psihičku čistoću.“ Sve one koje su u Magdalenske praonice stigle s „trbuhom do zuba“ su posebno tretirane, a prema njima se odnosilo kao prema „stoci“ koja nema pravo na slobodu izražavanja i slobodu kretanja. Koliko je ova ustanova bila zlokobna dobro govori i njen prvotni naziv iz doba osnivanja prve “ludare – praonice” iz 1758. godine – Magdalen Hospital for the Reception of Penitent Prostitutes, što bi na našem jeziku bilo “Magdalenska bolnica za prihvat pokajničkih prostitutki.”

 

Težak rad, psihičko i fizičko izrabljivanje i status "luđakinje" je bio dodijeljen svakoj štićenici umobolnice "Magdalenske praonice."

Težak rad, psihičko i fizičko izrabljivanje i status “luđakinje” je bio dodijeljen svakoj štićenici umobolnice “Magdalenske praonice.”

 

Štićenice Magdalenskih praonica su pravi primjer modernog ropstva, pa ipak irska vlada je smatrala da takva kršenja ljudskih sloboda imaju samo „povijesnu“ vrijednost te da se za tako nešto ne treba pokretati pravni postupak protiv KC. Ovi slučajevi iz Irske nisu usamljeni, diljem Afrike, Južne Amerike, pa čak i kontinentalne Europe, mogu se pronaći slučajevi u kojima se KC ponašala kao moralni lider dok je žene i djecu koja nisu bila u skladu s religijskim stanovištima svrstavala na dno društvene ljestvice tretirajući ih kao ljudski otpadak i prijetnju društvu.

 

Pedofilija unutar Katoličke Crkve

Teško je reći koliko je slučajeva pedofilije koje su počinili svećenici unutar ove religijske organizacije. Matrix World je pisao u brojnim tekstovima o pedofilima u mantijama i načinu na koji Vatikan brani svoje zločince. Često se želi prikazati da KC ima pedofile u svojim redovima, no takvi se slučajevi označavaju sporadičnima i jedva vrijednima spomena. Pregledamo li Internet lako se otkriva kako to nije istina, te da je pedofilija u KC iznimno raširena a žrtve se mogu brojati u milijunima. Koliko se KC bezobrazno ponaša prema žrtvama svećenika pedofila najbolje svjedoči nedavna izjava nadbiskupa St. Luisa Roberta Clarsona koji je na sudu izjavio sljedeće:

„Nisam siguran da sam znao da je to (seks s djecom) kriminalno djelo. Danas znam da je to zločin.“

U jednom od najvećih suđenja za pedofiliju u američkoj povijesti, optuženi Clarson – vatikanski princ po rangu, pokušava dokazati kako nije štitio preko 100 svećenika pedofila koji su služili pod njegovom upravom u dijecezi Winona.

 

Umirovljeni nadbiskup Clarson ne zna da je seks s djecom zlodjelo. Kako takav čivjek može držati prodike u moralu u crkvi koja se diči savršenim moralnim kompasom. Radi li se ovdje o pojedinačnom slučaju psihopatije ili o dokazu patokracije - vladavine psihopata u KC?

Umirovljeni nadbiskup Clarson ne zna da je seks s djecom zlodjelo. Kako takav čivjek može držati prodike u moralu u crkvi koja se diči savršenim moralnim kompasom. Radi li se ovdje o pojedinačnom slučaju psihopatije ili o dokazu patokracije – vladavine psihopata u KC?

 

Clarsonove pokušaje obrane je jasno prekinuo tužitelj koji je napomenuo kako je nadbiskup i te kako znao koliki je zločin pedofilija jer je o istom problemu u svoj nadbiskupiji raspravljao sa svećenicima 1984. godine napominjući u raspravi kako je ilegalna radnja za svećenika da seksualno opći s djecom. Umirovljeni nadbiskup St. Louisa je na to mirno rekao:

Nisam siguran jesam li ili nisam pričao o tome, ne sjećam se te diskusije.

Okružni tužitelj Jeff Anderson je na takve objede obznanio dokumente u kojima se pokazuje kako Clarson laže, u dokaznim materijalima s kojima raspolaže tužiteljstvo je vidljivo da je nazočni nadbiskup i te kako razumio da je svećenička pedofilija zlodjelo zbog kojeg se mora odgovarati, naime u crkvenim zapisima stoji da je isti raspravljao o pedofiliji sa svećenicima u Minnesoti koji su imali informacije o kleru koji „opći s maloljetnicima i maloljetnicama.“ Tužiteljstvo je također otkrilo kako je nadbiskup predlagao roditeljima silovane djece da prijave svećeničku pedofiliju policiji, no i dalje je držao svećenike silovatelje u crkvama pod njegovom upravom, te ih nije procesuirao pod kanonskim pravom iako je to trebao učiniti.

 

Nadbiskupu se također stavlja na teret činjenica kako je godinama znao kako svećenici siluju djecu pod njegovim otkriljem no nije učinio baš ništa da ih sam prijavi policiji, kako bi spriječio uništavanje na tisuće mladih života. Clarson se na kraju opravdao riječima, koje šalju poruku o „moralu“ KC-a:

Ako pogledamo nazad u povijest, smatram da nitko od nas nije znao s čim imamo posla. Nisu to znali niti psihoterapeuti, niti administratori javnih škola. U stvari, smatram da nismo niti mogli zamisliti koliko je problem ozbiljan.

 

Okretanje drugog obraza i zatvaranje očiju pred užasima

Mogli bismo nastaviti s ovakvim primjerima unedogled, naši čitatelji nam često predlažu istraživanja o temama koje nisu nimalo ugodne za pisanje i čitanje. Takve teme se najčešće izbjegavaju u profesionalnim glasilima i medijima jer šokantne i negativne vijesti uglavnom izazivaju pad čitanosti i pad rejtinga portala, a naročito ako se radi o temama povezanima sa zlodjelima u religijskim organizacijama. Unatoč tome, Matrix World nema straha od kritika i negativnog prihvaćanja naših tekstova jer nam nije u interesu da se „prodajemo“ ili da jurimo na vrh ljestvice popularnosti, nama je u interesu otkrivanje djelića istine koji drugi pokušavaju zataškati.

 

Jedna od takvih istina je činjenica kako je mozak pedofila drugačije „ožičen“ od mozga normalnog ljudskog bića. U nedavnom tekstu koji je izdao Live Science, objavljeno je istraživanje znanstvenog tima sa sveučilišta Christian-Albrechts u Kielu u kojemu se detaljno objašnjava što se događa u mozgu pedofila dok promatra dječje lice. Naime, životinje imaju moždane mehanizme s kojima se blokira aktivacija seksualnih nagona s kojima bi životinje seksualno napastvovale svoje mlade. Kod pedofila unutar ljudskog roda takvi neuroblokatori ne postoje, njima se pri pogledu na lice bebe ili djece okida moždana lančana reakcija koja na kraju izaziva lučenje feromona i seksualnu pohotu.

 

Lista sa svećenicima KC-a iz savzne države Minesota. Broj osuđenih svećenika pedofila se sve više povećava, pa ipak Vatikan u svom okrilju čuva tisuće pedofila svećenika.

Lista sa svećenicima KC-a iz savezne države Minnesota. Broj osuđenih svećenika pedofila sve se više povećava, pa ipak Vatikan u svom okrilju čuva tisuće pedofila svećenika.

 

Znanstvenici su na koncu zaključili da razlog nastajanja pedofilije, između brojnih drugih psihofizičkih faktora, trebamo potražiti u anomalijama za vrijeme razvoja ljudskog mozga od rođenja do 12 godine života. Povrede glave za vrijeme rođenja ili nakon rođenja uglavnom okidaju stvaranje brojnih karakternih poremećaja, naročito ako su te povrede nastale u područjima koja reguliraju seksualne funkcije i funkcije ishrane.

 

Naime, u slučaju da se nenormalno povežu centri za seksualni nagon i prehranu (dojenje) tada mozak osoba s povredama glave u kasnijem životu anomalijski reagira na bebe i djecu. Znanstvenici su detaljno istraživali koktel hormona koji se pojavljuje u tijelu pedofila nakon gledanja lica djece, te su laboratorijskim miševima ubrizgali istu mješavinu kako bi otkrili hoće li se nakon toga poremetiti životinjski evolucijski mehanizmi.

 

Rezultat tog testa je bio iznimno uznemirujući ali očekivan, naime laboratorijski muški miševi s ubrizganim pedofilskim koktelom hormona su se trenutačno pokušali pariti čak i s tek rođenim miševima. Kako god bilo, bojimo se da će ovo otkriće pomoći žrtvama pedofilije, naročito one pod okriljem Katoličke Crkve.

 

Ne smatramo da se itko može opravdati silovanjem djece jer je „pao na glavu“ kao mala beba, no i te kako može pokazati da pedofilija nije samo društvena tekovina kako je to pokušao opravdati bivši vrhovnik crkve Benedikt XVI, već ozbiljan moždani poremećaj koji se treba liječiti, a ako se ne može liječiti tada se treba spriječiti. Stara narodna poslovica kaže „na mlađima svijet ostaje,“ no kakav će to svijet biti ako se djeca siluju na sve strane, a naročito na mjestima gdje bi se trebalo brinuti o njihovoj duhovnosti i o njihovim dušama?

 

Autor: Ljubica Šaran / Matrix World

(4)



This post has been seen 135 times.

Skeleti beba u septičkoj jami katoličkog sirotišta i nadbiskup koji nije znao da je seks s djecom zločin

| Foto/Video, Kolumne, Slider, Šokantno |
About The Author
-