Zlokoban nagovještaj naše bliske budućnosti: ‘Krug ZLA’ savršeno se zatvara…

O Balkanu, EU-u, Bliskom istoku, ISIL-u, ali i o ‘zemlji iz koje dolazi zlokoban nagovještaj bliske budućnosti’ govori prof. Esad Duraković.

 

Razgovarala: Snježana Mulić-Softić

Bosanskohercegovački akademik, dr. Esad Duraković odnedavno je član Kraljevske akademije Jordana. Godinama prije toga postao je dopisni član Arapske akademije nauka u Damasku i Kairu.

Profesor arapske književnosti i filologije, Duraković je predavač na više na više univerziteta u regiji, prevodilac s arapskog jezika jednog od najznačajnijih djela svjetske književnosti Hiljadu i jedna noć, dobitnik UNESCO-ove nagrade Sharjah Prize for Arab Culture 2003…

Za Al Jazeeru dr. Duraković govori o eurointegracijama balkanskih zemalja, selefističkom pokretu, političkim prilikama u BiH i regiji, Dejtonskom ustavu, paradžematima, ISIL-u, predsjedničkim izborima u SAD-u…

  • Gospodine Durakoviću, sve češće se čuju prigovori da EU potkopava i slabi samu sebe, zato što pokušava integrirati države koje nisu spremne za evropske integracije, te da ti pokušaji predstavljaju ozbiljan izazov za njenu sigurnost. Pri tom se uglavnom misli na zemlje iz balkanske regije. Da li su Srbija, Crna Gora, Makedonija i BiH spremne da postanu članice EU-a?

– Zemlje koje spominjete, a koje su iz naše regije, nisu manje spremne za ulazak u EU nego što su to bile neke druge zemlje svojevremeno, kao što je Bugarska. EU je propustila priliku da uključi te zemlje, pa i BiH, koju je svakako trebala i mogla prigrliti, ali je sada mnogo složenija međunarodna konstelacija snaga. Istovremeno, nemamo dovoljno razloga ni argumenata, nažalost, da vjerujemo u budućnost EU jer se ona zaista urušava zbog mnoštva razloga i na više načina.

Evropa je izdala vlastite principe Unije: ona se dramatično dehumanizira i desolidarizira, ali se zato vrlo snažno birokratizirala. Evropa nema danas vizionarskih političara. Ona se u međunarodnim odnosima postavlja kao pokorni sluga Amerike, čak na vlastitu štetu, a Amerikom vladaju nezasite korporacije, itd. Ukratko, Evropa se sve više bavi sama sobom, jer u njoj jačaju centrifugalne sile i razdiru je problemi koje je znatnim dijelom sama kreirala pa im i dalje prilazi na neadekvatan način, tako da će biti sve manje prilike da se bavi uključivanjem preostalih država Balkana. Moram reći, sa žaljenjem, da se u ovim sudbonosnim godinama Evropa ne može ponositi sobom, niti se mi možemo ponositi svojom Evropom.

Ustav BiH – majka svih pitanja

  • U zadnje vrijeme sa raznih strana dolaze pozivi da se BiH dodjeli prioritetni status u pogledu procesa integracija kako bi se on ubrzao. Može li BiH nastaviti put ka eurointegracijama bez mijenjanja postojećeg Ustava?

– Da, i kao što rekoh – Evropa je morala dati BiH povlašteni status u pogledu njene integracije u EU, ali je ona radila suprotno. Upravo BiH je jedan od najvažnijih pokazatelja kako evropski političari nisu imali niti imaju političku viziju. Najprije su imali potpuno pogrešan stav prema ratu u BiH, a pogrešan stav imaju i danas. Evropa je morala prepoznati u BiH dragocjenu ideju, nukleus multikulturalnosti na kojoj Evropa treba da počiva kao na vlastitoj temeljnoj ideji. Tu je, između ostaloga, Evropa izdala bazičnu ideju na kojoj bi trebalo da počiva kao politička (multikulturalna) unija. Međutim, i danas njene birokrate istrajavaju na procedurama u vezi sa BiH, uporno tvrdeći da sami moramo sve uraditi, a konstruirani smo u Daytonu tako da je nemoguć dogovor političkih protagonista u BiH.

Pitanje ustava u BiH je  „majka svih pitanja“,  to dugo već govorim.  Uostalom, paradoks je u tome što BiH čak i nema Ustav nego funkcionira na temelju mirovnog sporazuma. Evropa ne vidi da je to paradoks koji su mogli poodavno riješiti raznim vrstama pritisaka, da su htjeli, odnosno da su shvatili fundamentalnu važnost te političke i pravne činjenice.

  • Šta je po Vama najveći politički problem u BiH? Ima li rješenja za njenu kontinuiranu političku krizu?

– Pitanje zahtijeva vrlo složeno obrazlaganje. U najkraćem, Deytonski mirovni sporazum je samo zaustavio rat, tačnije – on je zamrznuo stanje zatečeno u ratu u tome trenutku. To znači da su svih ovih godina poslije Daytona nastavljeni napori u BiH da se mirnodopskim političkim sredstvima ostvare već postavljeni ratni ciljevi. Apsurd je potpun: na masovnim grobnicama je tim Sporazumom utemeljen jedan entitet, a dvije susjedne zemlje koje su izvršile agresiju na BiH potpisale su „mirovni sporazum“, pa se one i danas predstavljaju garantima takvog mirovnog sporazuma od koga faktički ne odstupaju, jer ga smatraju najboljim sa stanovišta svojih (agresijskih) interesa. To je zaista čudovišno, jer se agresori, u biti, nisu odrekli svojih ciljeva. Umjesto da to međunarodna zajednica shvati te da svim snagama krene ka donošenju valjanog Ustava u BiH, oni nas uporno i stupidno uvjeravaju kako moramo sami sve uraditi a oni će to gledati sa strane i pomoći će nam, navodno… Amerika jest učinila veliku stvar zaustavljanjem rata u BiH, ali je ostavila nedovršen posao.

  • Predsjednik bh. entiteta Republika Srpska, Milorad Dodik, bar retorički, ne odustaje od secesionističkih planova.  Mislite li da će međunarodna zajednica uraditi ono što i jeste njena odgovornost, a to je da osigura “bezbjednu atmosferu” u BiH, na osnovu Annexa 1A Dejtonskog mirovnog sporazuma, što je potvrdilo i Vijeće sigurnosti UN-a?

– Uvijek se vraćamo na isti izvor problema. Međunarodna zajednica (Vijeće za implementaciju mira, odnosno Savjet bezbjednosti) ne izvršava ono za šta su odgovorni, jer su zaista dužni, odgovorni su za to da naprave važan i odlučan korak nakon Daytona, ali to oni ne čine. Osim toga, znajte da Dodik ne verbalizira secesionizam: on vrlo dugo već opstruira napredak BiH, sabotira minimum njenih integrativnih procesa da bi mogla funkcionirati koliko-toliko. Dodik čeka svoju priliku, uživajući podršku Srbije kao navodnog garanta Mirovnog sporazuma a koju svih ovih godina vode protagonisti srbijanske agresije na BiH. Zamislite da li je moguće bilo gdje u svijetu da predsjednik jednog entiteta, vitalnog dijela države, javno govori i faktički opstruira, da razara vlastitu državu (koju stalno i enormno potkrada) i da o tome šute svi – i Vijeće za implementaciju mira, i Savjet bezbjednosti… Niko ne preduzima ništa. Naprotiv, nedavno takvom destruktivcu na noge ide najviši predstavnik Evrope u BiH na privatnu proslavu Đurđevdana. Šta to poručuje Evropa time?!

ISIL – konstrukt Zapada i cionizma

  • Vaša nova knjiga nosi naslov Međumuslimanski ratovi danas: krivo shvaćanje islama. Šta je po Vama pogubnije po muslimane – kriva interpretacija islama među samim muslimanima ili demonizacija islama koja dolazi od onih izvan islama?

– Te dvije stvari su u neraskidivoj sprezi; one se ne isključuju, naprotiv. U knjizi analiziram uzroke današnjih užasnih međumuslimanskih ratova, dokazujući kako veliku odgovornost za tragično stanje toga svijeta snosi i njegova ulema zbog krivog shvaćanja islama. Oni su islam zatočili u vremenu, učinili su ga retrogradnim, anahronim iako je Tekst islama suštinski i imperativno kontekstualizirajući i kosmopolitski. On se mora reinterpretirati u modernom dobu. No, ta konzervativna ulema je vrlo utjecajna, a neke moćne zemlje Zapada podstiču upravo njihovo retrogradno shvaćanje islama i time ih uvode u dramatičan međumuslimanski konflikt. Istovremeno, time se postiže cilj nekih moćnih krugova na Zapadu, a to je satanizacija islama, odnosno muslimana. Trebalo bi pročitati tu knjižicu pa vidjeti moju argumentaciju o tome zašto smatram, recimo, da se tzv. islamska država bori protiv islama, a ne za njega, i kakva je uloga Zapada u tome.

  • Islamska zajednica u BiH je nedavno krenula u obračunavanje sa tzv. paradžematima. Da li su i zbog čega oni opasnost za bh. društvo i opravdavate li način na koji je IZ postupila prema njima?

– Ne bih to nazvao obračunom IZ sa paradžematima; prejaka je ta riječ.  IZ je markirala te džemate i odredila svoj negativan stav prema njima, a to znači da se očekuje da druge strukture države djeluju na drugim instancama i drugim metodama. Svaki paralelni „sistem“ prijetnja je onom drugom, odnosno „prvom“ sistemu. IZ BiH je to prepoznala, nakon dugo vremena, i njeno javno, institucijsko određenje prema paradžematima jasno znači da ih identificira kao parasistem, odnosno kao potencijalnu prijetnju sistemu kao takvom. Poseban problem je to što su konfliktno selefijski nazori prisutni ne samo u paradžematima nego su poduboko prodrli i u neke važne institucije IZ. Šta s tim učiniti?!

No, BiH je izložena pravoj invaziji i drugih problema. U paradžematima su selefijske zajednice, ali u BiH djeluju, itekako, i druge muslimanske zajednice utemeljene na međusobno konfliktnim muslimanskim „sektama“. Zatim, svjedoci smo jedne masovne invazivne pojave na koju ukazujem već neko vrijeme, ali za to ne mari javnost, politika, naše institucije, IZ… Naime, BiH masovno rasprodaje grunt, krčmi najbolju svoju zemlju Arapima u enormno velikim razmjerama. Autohtoni muslimani BiH imat će u doglednoj budućnosti velike probleme zbog toga, jer se mijenja struktura vlasnika zemljišta, općina, a poseban je problem što će to utjecati na promjenu tradicionalne tolerantnosti ovdašnjih muslimana. Priprema se golema nevolja.

  • Jesu li sljedbenici selefijskog pokreta ili oblika razumijevanja i prakticiranja islama koje ovdje nazivaju pežorativnim nazivom vehabije u BiH došle spontano ili se radi o projektu njihovog infiltriranja i s koje strane, s kojim motivima?

– Ne znam da li se radi o projektu jer nemam pristup dokumentima, arhivama. U svakom slučaju, selefije ili vehabije, kako hoćete, i danas su aktivni u BiH, i oni ne rade u njenu korist, nesumnjivo. Istovremeno, odgovarajući na Vaše prethodno pitanje, kazao sam da se BiH izlaže novim vrstama invazije iz inostranstva, a da se na to ne reagira na adekvatan i nužni način.

  • Prostor Balkana, naročito Kosovo, BiH i Srbija, u Evropi, a i šire, sve češće se označava kao potencijalni regrutni centar boraca ISIL-a i drugih sličnih organizacija. Šta je to što je dovelo do takve ocjene i šta društva trebaju uraditi da se to zaustavi? 

– Regrutiranje boraca tzv. ISIL-a postoji u regiji, kao i u svijetu općenito. No, regrutiraju se i borci za Ukrajinu, itd. O tim pitanjima opširno sam pisao u svojoj knjizi koju smo već spomenuli. Ukratko, borci tzv. ISIL-a su u zabludi, a jedini način da se ta regrutacija zaustavi jest propast tzv. ISIL-a koji je majstorski konstrukt snaga izvan muslimanskoga svijeta.

ISIL uništava pozitivnu predstavu o islamu, satanizira ga, i istovremeno on temeljito razara cjelokupnu strukturu zemalja na Bliskom istoku pa će te zemlje decenijama budzašto prodavati svoje energetske resurse da bi dosegle nivo kakav su imale prije ove totalne destrukcije. ISIL je konstrukt Zapada i cionizma, a njima još nije u interesu da on bude poražen.

Sataniziranje islama

  • Šta je generiralo strašni val islamofobije koja se širi Evropom, ali i drugdje u svijetu? Na koji način se moguće boriti protiv ove vrste stigmatizacije islama i muslimana koji su zapravo bili prenosioci i facilitatori evropske renesanse i naučne revolucije u srednjem vijeku?

– Danas zapadnim svijetom vladaju moćne korporacije, bankarski sistemi koji su Profit postavili za svoje božanstvo. Sve je podređeno tome. Čak su i sama zapadna društva postala robovi tih sistema. U nezasitosti za profitom, trebalo im je da sataniziraju islam, odnosno muslimanski svijet, kako bi stekli „argument“ da razore ta društva i da se tako budzašto domognu njihovih energetskih resursa, jer – energija je osnov, krvotok modernoga svijeta. Muslimani danas prodaju u bescjenje naftu i plin da bi od zapadnih zemalja kupovali oružje kojim onda razaraju vlastite sisteme i infrastrukture. To je potpuni apsurd.

  • Član ste Arapske akademije nauka u Damasku. Kako objašnjavate ovaj trenutno najkrvaviji i najkompliciraniji sukob na Bliskom istoku i na koji način predviđate njegov kraj?

– Mislim da sam upravo odgovorio na to pitanje. Dakle, od tog kataklizmičkog rata na Bliskom istoku, pa i u Siriji – u kojoj sam boravio i koja je bila prelijepa zemlja! – ima koristi samo cionistička politika i „korporacijska religija“ (rekoh da je njeno božanstvo profit). Budućnost je poznata Bogu, meni nije. No, veoma se plašim za Tursku na čijoj destabilizaciji se ozbiljno radi, po mome sudu. Dakle, Evropa je danas islamofobna i aktivna je u razaranju muslimanskog svijeta (desnica je općenito u Evropi u snažnom usponu), a onda iz toga svijeta stiže osvetnički terorizam, te se tako „krug Zla“ savršeno zatvara.

  • Arapsko proljeće u početku se činilo kao spontani pokušaj demokratski opredijeljenih aktivista i narodnih masa da reformiraju i korjenito promjene političko uređenje zemalja i uspostave slobodniji i pravedniji sistem. Međutim, ono što se kasnije dešavalo, pokazuje da svrgavanje nekih autokratskih režima nije bilo motivirano brigom za arapske narode koliko za njihove resurse. O čemu se tu, zapravo, radilo?

– Iskren da budem – ja sam očekivao dosta od Arapskog proljeća. Mislio sam da je – zahvaljujući eri interneta, masovnih medija i komunikacija – arapski svijet najzad „odlučio“ da izađe na svjetsku pozornicu kao subjekt, a ne da i dalje ostane objekt politike velikih sila, jer taj svijet je predugo u dekadenciji. Početna pozitivna energija milionskih masa u arapskom svijetu izmanipulirana je izvanredno vješto i efektno, tako da se ona stavila u službu destrukcije toga svijeta.

Dakle, stvari su se preokrenule: očito je da svjetski moćnici nisu mogli dopustiti da arapske zemlje postanu politički osviještene, da budu istinski subjekti politike, pa su ih okrenuli jedne protiv drugih, s tim što su prethodno srušili režime i poubijali lidere (Gaddafi, Saddam, sada rade i Assadu o glavi, izvršili su armijski puč u Egiptu i td.). Razorili su čitava društva, antagonizirali su jednu svjetsku kulturu i strašno su ponizili čitave narode. Sada se to Zapadu vraća, nažalost, u vidu izbjegličkog cunamija koji značajno participira i u razaranju ideje jedinstva i solidarnosti u EU, vraća se u formi beskonačnih terorističkih napada, a sve to, onda, jača Trumpovu/trumpovsku ratničku i ksenofobičnu svijest u najmoćnijoj zemlji svijeta. Time smo i započeli razgovor. Svijet hita u pogrešnom smjeru.

  • U SAD-u se zahuktava trka za nominaciju kandidata za predsjedničke izbore. Trump ili Clinton – ko je bolja opcija za mir i stabilnost na Balkanu i zbog čega?

– Retorika gospodina Trumpa je naprosto stravična, prepuna je prijetećih fobija, opsesija, isključivosti svake vrste… No, nije problem u g. Trumpu personalno, nego je uznemirujuća činjenica da ga podržava tako velik broj Amerikanaca, američka javnost. Dakle, to je indikator jednog prijeteće negativnog stanja u SAD-u, prema drugom i drukčijem, pokazatelj je jedne zabrinjavajuće negativne orijentacije koja je u stalnom jačanju i ubrzanju. Trump tu nije bitan već je bitno ono što indicira tako impozantna podrška ekstremističkim stavovima koje on predstavlja, ili ih zastupa. Čak i ako ne uđe u konačnu utrku, i čak ne bude li izabran, već do sada smo dovoljno vidjeli tu negativnu plimu u SAD-u. To je zlokoban nagovještaj bliske budućnosti, nažalost.

(Napomena: Intervju je rađen pismenim putem.)

(194)



This post has been seen 1197 times.

Zlokoban nagovještaj naše bliske budućnosti: ‘Krug ZLA’ savršeno se zatvara…

| Bosna i Hercegovina, Intervju, Slider, Vijesti |
About The Author
-